friško
| grkokatolički puk u kričkama: suprotiva zaboravu |
|
|
| aktualnosti - aktualno |
| Četvrtak, 22 Listopad 2009 00:03 |
|
Možda je netko prolazio kroz Kričke prošle subote u popodnevnim satima te se zapitao otkud autobusi, auta i lijep broj ljudi kod crkve u ovom kraju poznete kao „Roga“ u Kričkama. Mladi ne pamte, a nažalost, slabo i znaju o kojoj, bolje rečeno čijoj crkvi je riječ. Znaju za ruševinu zvanu „Roga“, ali o zajednici kojoj je pripadala i pripada malo je poznato. Zaborav proteklih godina učinio je svoje. Riječ je o crkvi Pokrova Bogorodičina koja pripada grkokatoličkoj zajednici u Hrvatskoj, a grkokatolici su katolički puk istočnog (bizantskog) obreda. Danas ih je u Hrvatskoj malo, u našem kraju su iščezli, ali spomenuta crkva, kao i ona u Baljcima, svjedoče o nekad živoj prisutnosti grkokatoličkog puka u Petrovu polju. Crkva je porušena u vihoru drugog svjetskog rata, a političko – nacionalistička strujanja prisutna među narodima i narodnostima umjetne tvorevine zvane SFRJ učinila su da zajedno s kamenom iščezne i ona živa crkva naroda. Grkokatolici su proganjani, istjerivani i ubijani, a uspomena na njih polako je počela blijediti. Zaborav je učinio svoje. Zahvaljujući Bogu, ali i neumornom zalaganju grkokatolika, prognanih i preživjelih daleko od svojih petropoljskih ognjišta, sazrijelo je vrijeme za obnovu zgarišta i uspostavu sjećanja na grkokatolički puk ovog kraja, iz čijeg gnijezda je poletio i danas slavni naš sugrađanin Stojko Vranković. Autobusi, auta i ljudi, spomenuti na početku, kod „Roge“ su skupljeni da obilježe službeni početak radova obnove crkve i župnog dvora, koji je jedno vrijeme poslije drugog svjetskog rata služio i kao škola u Kričkama. Molitvu Presvetoj Bogorodici, Moleben, predvodio je vladika Nikola Kekić, grkokatolički biskup sa sjedištem u Križevcima u zajedništvu sa ocem protojerejem Milanom Stipićem, zaduženim za preostali grkokatolički puk na području cijele Dalmacije. Nazočne je pozdravio i drniški gradonačelnik Ante Dželalija. Bogatstvo je u različitosti. Stoga je lijepo bilo vidjeti grkokatoličke svećenike i narod kao hodočasnike u zajdništvu s domaćim rimokatoličkim pukom i njihovim pastirima. Vrijeme je neumoljivo i zaborav čini svoje, no sjećanje ipak živi. No živi samo u nama i kroz nas. Stoga smo svi pozvani nastupiti suprotiva zaboravu. sudionik
|
| Ažurirano: Petak, 19 Veljača 2010 00:34 |














