Na samom početku da ne bi slučajno bilo zabune i da netko ne pomisli kako se proteklih dana u Drnišu odvijalo neko za javnost tajno događanje, radi se o Danima otvorenih vrata drniških udruga u organizaciji OGI-ja. Zašto su "otvorena" vrata lagano postala tek "odškrinuta"?

U procjeni uspješnosti ovakvih manifestacija koje za cilj imaju prezentaciju i promociju volonterizma te rada udruga i organizacija civilnog društva, bitna su dva elementa: angažman prisutnih izlagača (u ovom slučaju Udruga) i prijam javnosti, odnosno u konačnici fizička posjećenost od strane građana. U prvom elementu, ova manifestacija je uglavnom zadovoljila, dok je u drugom potpuno podbacila. Zašto je to tako? Treba krenuti od obrazloženja onoga "uglavnom" uz glagol "zadovoljiti".

Dakle, unatoč brojnosti izlagača/domaćina i mnoštvu izloženih "artikala", radova i ostalih prezentiranih materijala, ostaje dojam da su prezentacije ipak "zapele" negdje između (ne)adekvatnih termina i (ne)adekvatnog prostora. Održavanje manifestacije za vrijeme radnoga vremena, iz objektivnih okolnosti,  onemogućilo je i sudjelovanje većine članova udruga, a kamoli šireg građanstva. Među tim širim građanstvom prostor Društvenog doma se percipira kao uredski prostor samih Udruga, a ne (polu)javni prostor namijenjen svim građanima zainteresiranim za neki od vidova socijalne interakcije. To je gotovo klasična uredska zgrada, prostorno krutih i pomalo sterilnih uvjeta; prostor nimalo poticajan za bilo kakav oblik neformalne socijalne interakcije.

Nepoticajna neutralnost toga prostora samo je jedan od "grmova" u kojima leži naš "zec". Drugi je možda važniji, ali sigurno puno veći. Priča je to o percepcija udruga i općenito organizacija civilnog društva u slabo razvijenim krajevima na margini glavnih društvenih ili, možda malo preciznije, strujanja kapitala i inteligencije. Teško je razgovarati o društveno aktivnom angažmanu i toj famoznoj europskoj "vidljivosti" u krajevima gdje se takve skupine ljudi i dalje uglavnom percipiraju kao strane organizacije (ili barem pod stranim patronatom), mahom humanitarnog karaktera, koje dijele traktore i krave, povratnicima uglavnom srpske nacionalnosti u ratom opustošenim područjima. Šira javnost u takvim krajevima još uvijek ne prepoznaje te skupine ljudi kao formalno organizirane interesne skupine s jasno definiranim ciljevima i artikuliranim metodama rada u njihovom ostvarivanju. Primjerice, nama najbliža tematika mladih sa svim problemima i poteškoćama koje postoje upravo u takvim sredinama.

Teško je onda govoriti o "vidljivosti", konkretnim rezultatima inicijativa i projekta, dugoročnoj održivosti i uspjehu manifestacija poput Dana otvorenih vrata. U toj amorfnoj masi društva bez jasno definiranog javnog interesa i krajnjih ciljeva u kojoj, da budemo otvoreni, pluta i veliki broj udruga, ostaje entuzijazam pojedinaca i manjih skupina ljudi kao i volja za napretkom i dugoročnim boljitkom zajednice.

Ovim putem čestitamo udrugama: "Žena" Drniš, Liga protiv raka grada Drniša i "Sveti Roko" Drniš, kao i zaslužnim pojedincima/volonterima Jelki Vranković, Ivani Barišić, Jošku Bukarici i Anti Bitunjcu.

Dani otvorenih vrata drniških udruga, 5-7.10.2009. (15) Dani otvorenih vrata drniških udruga, 5-7.10.2009. (19) Dani otvorenih vrata drniških udruga, 5-7.10.2009. (38) Dani otvorenih vrata drniških udruga, 5-7.10.2009. (16) Dani otvorenih vrata drniških udruga, 5-7.10.2009. (20) Dani otvorenih vrata drniških udruga, 5-7.10.2009. (36) Dani otvorenih vrata drniških udruga, 5-7.10.2009. (40) Dani otvorenih vrata drniških udruga, 5-7.10.2009. (22) Dani otvorenih vrata drniških udruga, 5-7.10.2009. (10)

Sve fotografije pogledajte u škafetinu.