"Berlin ist dazu verdammt, immerfort zu werden und niemals zu sein.”

"Berlin je osuđen na neprestano nastajanje i nikad na postojanje.”

Karl Scheffler, 1910.

Jednako europska koliko i njemačka metropola, grad bogate tradicije jednako koliko i grad suvremene kulture, grad klasicizma jednako koliko i grad avangarde, grad podjela jednako koliko i grad otvorenog kozmopolitskog duha, grad temeljitih promjena jednako koliko i grad konstantnog urbaniteta – sve je to Berlin.

Ova 3,5 milijunska metropola, u čijem metropolitanskom području živi oko 5 milijuna ljudi, sve do 19. stoljeća i Industrijske revolucije tek je od nacionalnog značenja. Razvojem industrije i prometa grad na rijeci Spree konstantno jača, a ujedinjenjem Njemačke 1871. postaje prijestolnica Njemačkog carstva i jedno od najvažnijih europskih središta. Njegova sudbina u 20. stoljeću na granici je trijumfalnoga i fatalnoga. Od Hitlerovih utopijskih vizija Germanije, preko gotovo potpunog uništenja krajem Drugog svjetskog rata i polustoljetne podijeljenosti do ponovnog ujedinjenja i novog uzleta suvremenog velegrada.

Berlin je, ne samo svojim Zidom, simbol ideoloških podjela 20. stoljeća i njihovih pogubnih utjecaja na našu civilizaciju. No grad je ipak jači od ideologije, kreacija nadvladava destrukciju. Iz svih svojih rušenja i podjela Berlin izlazi jači, otvoreniji i privlačniji. Njegov oblik se mijenja često brže nego što se s njim mogu saživjeti njegovi suvremenici, ali njegova ideja ostaje trajna. Njegova je arhitektura nekad pomodna ili isprazna, ali njen je sadržaj u svakom slučaju nadilazi.

Berlin nije od onih gradova u kojima ćete uzeti plan grada, zaokružiti znamenitosti, obići ih i otići. Naravno da će svaki ambiciozniji posjetetitelj obići Brandenburška vrata i popeti se na Fosterovu kupolu Reichstaga, obići Museums Insel, popeti se na 203 m visoku rotirajuću platformu Fernsehturm-a uz Alexanderplatz, kupiti nešto na skupom Kurfürstendammu ili u Friedrichstraße, posjetiti Libeskindov Židovski muzej, Eisenmannov Memorijal Holokausta, Olimpijski stadion ili Neue Nationalgalerie Miesa van der Rohea i druge berlinske landmarke, ovisno o interesima i sklonostima. No duh velegrada najlakše ćete uhvatiti na najobičnijim mjestima: na ulici, u parku, u maloj kvartovskoj kavani ili slastičarnici. Oni malo zahtjevniji na svoje će doći u brojnim berlinskim teatrima, koncertnim dvoranama (svakako posjetiti Berlinsku filharmoniju arhitekta H. Sharouna), klubovima, multipleks-kinima, muzejima (uz već spomenute ne propustiti posjetiti Pergamon Museum na Muzejskom otoku), galerijama, sportskim borilišima i svim ostalim sadržajima koji čine ovaj grad onim što on jest. Upravo je sadržaj ono što ovo mjesto definira velegradom; sadržaj je konstantan, samo se njegov kontejner vremenom mijenja. Prihvaćanje brzih promjena pojavnosti samoga kontejnera, uz ekstremne povijesne amplitude uspona i padova, čini Berlin vjerojatno najvećim metamorfom među svjetskim metrpolama.

Privlačna snaga grada ovdje je maksimalna, Berlin nema radno vrijeme. Grad je to u kojem nikad ne znate koliko ste daleko od „centra“, odnosno ima li on uopće „centar“ u doslovnom smislu riječi. Koliko god nama mediterancima na prvi pogled izgledao sterilan i mjerilom nečitak, grad je to koji ima duh. Doživjeti Berlin znači doživjeti promjenu i naučiti još jednu lekciju o gradu kao temeljnoj vrijednosti naše civilizacije.

7 praktičnih dernis.info savjeta:

1. Najudobniji, najbrži, a u posljednje vrijeme i najjeftiniji oblik putovanja u Berlin je onaj zrakoplovom. Uz redovne letove Croatia Airlinesa, njemački niskotarifni prijevoznik Germanwings leti tri puta tjedno izravno iz Splita prema glavnom njemačkom gradu uz povoljne cijene. Letjeti za Berlin Germanwings-om možete i iz Zadra, Zagreba i Osijeka.

2. Svakako unaprijed, barem okvirno, isplanirajte vrijeme koje ćete provesti u Berlinu. Grad je jednostavno prevelik i s previše sadržaja da bi mogli donositi odluke o obilascima u letu. Pokušajte željena odredišta grupirati po prostornom ključu, inače ćete previše vremena izgubiti u transportu.

3. Javni prijevoz je najbolji oblik kretanja po gradu. Autobusi, S-Bahn (gradska željeznica) i  U-Bahn (podzemna željeznica) su tipično njemački uredni, super-točni i relativno jeftini. Tjedna karta koja omogućuje neograničen broj vožnji na području grada stoji 26,20 € (10.2008.). Poželjno je imati plan grada s ucrtanim linijama i postajama javnog prijevoza.

4. Nošenje velike količine hrane na put nije potrebno. Cijene u berlinskim restoranima, osim u onim elitnima naravno, su relativno povoljne čak i za hrvatski džep. Kad se tomu pridoda činjenica da su cijene prehrambenih proizvoda u trgovinama u globalu manje od hrvatskih, onda putni hladnjak možete zasigurno ostaviti kod kuće.

5. Svakako kušajte currywurst. Ovaj berlinski specijalitet možda neće dobro leći onima koji ne vole začine na bazi šafrana, ali uz Berliner Kindl ili u boljem slučaju Berliner Pilsner, brzo ćete se osjećati gotovo kao fetivi Berliner.

6. Ako ne govorite njemački jezik nema straha. Sve važnije obavijesti u javnim prostorima ispisane su i na engleskom jeziku. Berlinčani su jako susretljivi i pokušat će vam svakako pomoći ako je to moguće. Na najfrekventnijim gradskim punktovima uvijek je veliki broj turista, a u ovom multikulturalnom gradu prisutna je i brojna hrvatska zajednica.

7. Ako ste pušač nemojte zaboraviti da je u većini njemačkih saveznih država pa tako i u Berlinu zabranjeno pušenje u zatvorenim javnim prostorima. Međutim, postoje lokali u kojima je nakon određenog sata pušenje ipak dozvoljeno. U većini slučajeva  izlazak iz kafića na otvoreno zbog cigarete morat će Vam prijeći u naviku.  

Wir danken Olija und Pamela für ihre Gastfreundschaft und für alles, das sie für uns während unseres Besuchs in Berlin gemacht haben.

dernis.info u Berlinu: listopad 2008.

U društvu dr. S. Freuda, Berlin Memorijal Holokausta arhitekta Petera Eisenmana, Berlin Gendarmenmarkt s njemačkom katedralom, Deutscher Dom, Berlin U najmanju ruku zanimljivi interijer kafića KLO, Berlin Gigantski svod Sony centra, Berlin Olimpijski stadion arhitekta Wernera Marcha izgrađen je za OI 1936. i renoviran za nogometno SP 2006., Berlin Museums Insel/Muzejski otok, Berlin M. van der Rohe: Neue Nationalgalerie, 1968., Berlin Daniel Libeskind: Židovski muzej, 1999., Berlin Dva sloja Reichstaga, rekonstrukcija po projektu sir Normana Fostera, Berlin Memorijal Holokausta arhitekta Petera Eisenmana, Berlin J. C. Friedrich von Schiller i Französische Dom, Berlin

Sve fotografije pogledajte u škafetinu.