Spomenik kulture najviše kategorije, arheološki lokalitet Bribirska glavica, jedan je od najvažnijih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj. Zbog svog ogromnog značaja naziva se i „Hrvatskom Trojom“.

Spomenik kulture najviše kategorije, arheološki lokalitet Bribirska glavica, naziva se zbog svog ogromnog značaja i Hrvatskom Trojom. Jedan je od najvažnijih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj, na kojem se može pratiti slijed življenja od pretpovijesti, liburnskog doba, antike, sve do kasnog srednjeg vijeka. Lokalitet obuhvaća površinu od 72 000 m² i nalazi se na 300 m nadmorske visine. Prva istraživanja započeo je 1908. fra Lujo Marun i s manjim prekidima traju sve do danas. Istražena je do sada tek petina površine unutar gradskih zidina. Lokalitet je značajno devastiran u  Domovinskom ratu.

Prvi tragovi prisutnosti ljudi pripadaju neolitskom razdoblju (impresso, danilo, hvarska kultura), dok sami počeci naseljenosti datiraju iz ranog brončanog doba. Prema nađenoj keramici jače naselje razvilo se tek u kasnom brončanom dobu i od tada je kontinuitet naseljenosti neprekinut. Gradina na Bribirskoj glavici javlja se pod imenom Varvaria, naselje tipa oppidium kao središte šire liburnske zajednice (civitas). Arheološkim iskopavanjima otkriveni su temeljni ostaci liburnskih kuća i keramike. Naglim jačanjem Rima i Liburnija ulazi u sferu rimske vlasti i civilizacije pa Varvaria jako brzo postaje municipij. Antičko razdoblje ostavilo je bogate tragove materijalne kulture; ostaci antičkih zgrada te tragovi monumentalne arhitekture koji se nalaze uglavnom na tjemenu Glavice. Iz tog vremena datiraju i gradski bedemi zidani megalitskom tehnikom s helenističkim utjecajima.

Adaptacije i pregradnje dovode do promjena ranijeg antičkog prostora Varvarije, a taj proces možemo pratiti i u ranom srednjem vijeku. Provale Slavena i Avara dovele su do velikih etničkih, političkih i kulturnih promjena. Formira se novo srednjovjekovno društvo. Početkom 9. stoljeća stara Varvaria, sada Bribir, postaje središte bribirske županije. Iz tih vremena nalazimo tri starohrvatske nekropole datirane između 9. i 12. stoljeća.

U 13. stoljeću Šubići, bribirski knezovi i župani, postaju najjača hrvatska velikaška obitelj i šire svoju vlast izvan svoga teritorija. Najistaknutiji član obitelji Pavao I. Šubić krajem 13. stoljeća je gotovo neovisan vladar što nam potvrđuje i činjenica da je kovao vlastiti novac, dao izrađivati pečatnjake i izdavao povelje u kojima nema ni spomena kraljeva imena. Bribir doživljava veliki procvat; u razvijenom srednjovjekovnom naselju nalaze se dvor, kuće, gostinjac, sedam crkava, franjevački samostan, karantena za gubavce i mlinovi na Bribirščici. Zbog teritorijalnog širenja i porasta moći Pavao je sjedište svoje obitelji s Bribira prenio u pristupačniji Skradin, čime počinje razdoblje slabljenja samoga grada.

Godine 1523. Bribir pada u turske ruke i postaje turska utvrda na granici prema mletačkim posjedima, a dotadašnje stanovništvo bježi. Tek 1684. godine Bribir dolazi pod mletačku vlast, a dvije godine kasnije u njemu se naseljava novo stanovništvo iz Bosne koje početkom 18. stoljeća napušta bribirsku Glavicu i formira novo naselje u podnožju, čime završava kontinuitet naseljenosti ovog mitskog mjesta dug nekoliko tisuća godina.

Bribir, situacija:

1. nimfej, sustav rimskih javnih cisterni, istočna gradska vrata i srednjovjekovna kula;
2. ostaci antičke i srednjovjekovne arhitekture;
3. kompleks franjevačkog samostana i crkve sv. Marije iz 13. stoljeća;
4. arheološka zbirka s eksponatima od brončanog doba do kasnog srednjeg vijeka;
5. ostaci dvora bana Pavla Šubića Bribirskog, 13. stoljeće;
6. forum s ostacima antičkog hrama;
7. gotička crkva sv. Ivana, 13. stoljeće;
8. kripta s kasnoantičkim sarkofazima, 4. stoljeće i ostaci šesterolisne starohrvatske crkve, 9. i 11. stoljeće;
9. obrambena kula, 16. – 17. stoljeće i mletački bastion, 17. stoljeće;
10. glavni ulaz, zapadne vratnice, s ostacima megalitskih bedema iz doba Liburna.

izvori:

Mate Suić: Antički grad na istočnom Jadranu;
Golden Marketing, Tehnička knjiga, Institut za arheologiju; Zagreb 2003.

Katica Aušperger, Danijela Begić, Martina Jagnjić, Božidar Smolović: Bribirska glavica;
Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu
 

Detalj antičkog mozaika, Bribir Bedemi, Bribir Kompleks franjevačkog samostana i crkve sv. Marije iz 13. stoljeća, Bribir Bribirska glavica, Bribir Nimfej, sustav rimskih javnih cisterni, Bribir Pogled s Bribirske glavice, Bribir

Sve fotografije pogledajte u škafetinu.