Tilurium je uz Burnum jedini rimski vojni logor na području Republike Hrvatske. Jednako kao i Burnum na Krki (lat. Titius) i Tilurium je nastao na strateški važnom mjestu nadzora prelaska preko rijeke Cetine (lat. Hyppus).

Meki krajolik Sinjskog polja koje se razvuklo uz Cetinu markiran je s južne strane brežuljkastim uzvisinama. Tu Cetina tiho ulazi u svoj kanjon. Upravo to mjesto bilo je i najpogodnije za prijelaz rijeke, pa se već u antičko vrijeme pojavljuje toponim s pojmom most (lat. pons). Današnji Trilj, koji se smjestio na tom mjestu svoje ime duguje toponimu Pons Tiluri, što nas dovodi do ishodišta ove priče.

Na jednom od spomenutih brežuljaka na desnoj obali Cetine nalazi se selo Gardun do kojeg vodi uska i zavojita cesta od crkve sv. Mihovila u Trilju. Među kućama i vrtovima pitoreskonog mjestašca naziru se tek siluete nekadašnjeg logora. U mirnom i gotovo pustom selu teško je sebi predočiti vrevu koja je ovdje nekoć vladala, kad je u logoru u jednom trenutku moglo biti i do 6 000 legionara. Šetajući selom čovjek ipak primjeti nevjerojatnu količinu kvalitetno obrađenih kamenih blokova ugrađenih u kuće, ali i u obične gospodarske objekte, štale i pojate. Reciklirani građevinski materijal otkriva arheološki potencijal koji leži pod debelim slojem obradive zemlje.

U dvorištu jedne od obiteljskih kuća iz zemlje izranjaju tragovi antičke arhitekture. Zid dug sedamdesetak metara ojačan masivnim kontraforima, samo je djelić nekadašnjeg vojnog kompleksa koji se prostirao na oko 12 hektara. Konzerviran je i rekonstriuran dio građevinskog sklopa za sada nepoznate namjene.

Mala je to kockica u mozaiku antičkog Tilurija, jakog vojnog uporišta iz kojeg se kontroliralo prijelaz rijeke, cestu koja je iz Salone vodila dalje u unutrašnjost, ali i samu Salonu, glavni grad rimske Dalmacije. Vojni logor u zaleđu najvećeg grada na istočnoj strani Jadrana imao je veliku stratešku važnost. Pokazalo se to i 41. godine kada su urotnici svrgnuli Kaligulu i postavili Klaudija za cara. U još uvijek nemirnoj situaciji, tadašnji namjesnik provincije Dalmacije, Lucije Skribonijan otkazao je poslušnost novom caru te ga pokušao svrgnuti uz pomoć VII. legije iz Tilurija i XI. legije iz Burnuma. No legionari obiju legija odustali su od pobune i ostali vjerni caru Klaudiju koji im u znak zahvalnosti dodjeljuje počasni naziv Claudia pia fidelis.

Prisustvo VII. legije u Tiluriju obilježeno je i velikom graditeljskom aktivnošću, posebice u cestogradnji. Uz legionare XI. legije, ističu se u gradnji cesta iz Salone prema unutrašnjosti početkom 1. stoljeća. Nadgrobni spomenici pokazuju da su legionari VII. legije podrijetlom uglavnom bili Italici i Orijentalci iz maloazijskih gradova.

Odlaskom legije u drugoj polovici prvog stoljeća u Meziju u Tiluriju ostaju zaslužni veterani, uglavnom nagrađivani zemljištima u okolici. Prema jednom natpisu iz vremena cara Antonina Pija, pronađenom na ovom položaju 1927.g, VIII. dobrovoljačka kohorta polovinom 2.stoljeća radi na rekonstrukciji i poboljšanju dovoda vode. U kasnoantičko i doba seobe naroda Tilurium se spominje kao značajno uporište u obrani šireg zaleđa Salone.

Sustavna arheološka istraživanja logora započela su 1997. godine te traju otprilike četiri tjedna godišnje. Istraživanje amfiteatra moglo bi dati veliki poticaj daljnjoj revitalizaciji lokaliteta i nastanku arheološkog parka.

Objavljena je i monografija "Tilurium I - istraživanja 1997.-2001." voditeljice istraživanja prof. dr. Mirjane Sanader. Većina pokretnih nalaza s ovog lokaliteta nalazi se danas u Arheološkom muzeju u Splitu i Muzeju Cetinske krajine u Sinju. 

izvor >

Turistička zajednica grada Trilja

Rekonstruirano ziđe, Tilurium viseći most, Trilj Cetina s visećeg mosta, Trilj Antička arhitektura pod prozorom, Tilurium Cetina s visećeg mosta, Trilj Zid s kontraforima, Tilurium 70-ak metara duga građevina s kontraforima, Tilurium Tim na terenu, Tilurium Travanj u Tiluriju

više slika u škafetinu