Grad-republika svetoga Marka, Serenissima, kraljica Jadrana, grad karnevala, grad kanala, grad Bellinija, Tiziana, Tintoretta i Canaletta, grad Vivaldija i Casanove ili jednom riječju Venecija jedan je od najprivlačnijih i najljepših svjetskih gradova. Grad jednako fascinantan koliko i neobičan, privlačan koliko i tajanstven. Poznat po svojim kanalima-ulicama, gondolama i maskama, stoljećima privlači znatiželjnike iz cijeloga svijeta. Smjestio se u laguni s 117 otočića, dovoljno daleko od čvrstoga kopna, ali i gotovo nevidljiv s otvorenog mora sjevernog Jadrana.

Većina povjesničara smatra kako je upravo taj geografski položaj bio ključni faktor u osnivanju grada koje seže u vrijeme ranoga srednjeg vijeka, vrijeme barbarskih provala, nesigurnosti i sveopće nestabilnosti. Romansko stanovništvo Akvileje i ostalih gradova na kopnu iskoristilo je u bijegu zaštićeni i gotovo skriveni krajolik sjevernojadranske lagune zaštićene pješčanim sprudom, Lidom. U vlažnom i tmurnom kraju često prekrivenom maglom, rodila se nova svjetska sila; grad-država vladarica politike, pomorstva i trgovine, država koja će idućih preko tisuću godina krojiti sudbinu naroda oko Jadrana, ali i mnogo šire.

O pragmatičnosti i pronicljivosti njenih građana najbolje svjedoči priča o samome patronu grada-države. Naime, Mlečani su relikvije svetoga Marka Evenđelista 828. godine u Aleksandriji doslovce - ukrali. Postavši pomorska i trgovačka velesila republika je dosegnula zenit svog uspona u 15. stoljeću. Na vrhuncu moći grad ima oko 200 000 stanovnika, preko 30 000 pomoraca i preko 3 000 brodova, čime je u tom trenutku jedna od vodećih svjetskih sila te suvremena vladarica Mediterana. U gradu su najmoćniji i najimućniji trgovci na svijetu, grade se monumentalne palače i rakošne crkve. Najbolji umjetnici toga doba; slikari, kipari i arhitekti daju svoj pečat najprivlačnijem gradu svijeta. 

I istočna je obala Jadrana vrlo rano ušla u mletačku interesnu sferu, tako već u 14. stoljeću drniški kraj dolazi u izravni dodir s mletačkim posjedima. Nakon stoljeća turske dominacije i čestih preotimanja i vraćanja od strane Mlečana, formalna mletačka vlast na ovo područje dolazi tek od 1699., kada drniški kraj i službeno nakon Morejskog rata postaje dio Republike svetog Marka. U njenom sastavu ostaje do samoga kraja i propasti Republike 1797. godine.

Prodori Turaka na zapad, pad Carigrada i opadanje trgovine kumovali su laganom padu mletačke moći. Kad se nakon velikih geografskih otkrića krajem 15. i početkom 16. stoljeća težište trgovine i pomorskih veza s Mediterana prebacilo na zapadnu Europu i oceanske zemlje, Venecija počinje postupno propadati, dok ju Napoleon nije konačno 1797. i službeno prisvojio pod francusku vlast. 

Grad je polako postao velika pozornica pomalo sjetne predstave, scenografija nekog prošlog i boljeg vremena, tajanstvene atmosfere, gotovo paradigmatski uhvaćene na Canalettovim slikama; poput ljudskog lika koji se nazire pod blago podignutom maskom. Venecija je takva i danas. Iako u starom dijelu grada živi samo oko 60 tisuća od ukupnih 270 tisuća stanovnika i čini se kao da je vrijeme stalo, grad i dalje živi dijelove svojeg starog sjaja. 

Danas je to grad koji je velikim dijelom na kopnu i spojen u aglomeraciji s Mestreom. Oko njega su tisuće i tisuće hotela, apartmana i pansiona koji svoje postojanje duguju isključivo prošlosti i slavnoj povijesti grada na vodi. Dolazeći prvi put iz Lida di Jesola, jednog od takvih mamutskih apart-naselja, i ploveći s Punte Sabbioni vaporettom, brodićem, prema Gradu čije su se siluete polagano počele ocrtavati kroz maglu, čovjek osjeti uzbuđenje. Na prvi pogled grad pokazuje točno onoliko koliko je potrebno da putniku namjerniku zarobi pažnju, izazove osjetila i pobudi maštu. Pristankom vaporetta na Rivu degli Schiavoni, iliti Slavensku (Hrvatsku) obalu, u posjetitelju se javljaju gotovo arhetipske slike Venecije i njenih kanala-ulica, gondola, ljudi i živahnosti gradskih piazza i palača. Kao i na Canalettovoj veduti, pojavljuje se gomila asocijativnih slika koje nećete nigdje pronaći u stvarnosti, ali ipak simbolički definiraju grad. 

Grad je možda danas debela provincija kojoj svakodnevno prijeti daljnje propadanje i plimni valovi u surovoj borbi za opstanak, no to je i grad čija slika ostaje nepromijenjena u podsvijesti njegovih stanovnika i ljudi koji u njega dolaze bez obzira kakav bio njegov fizički oblik. Cjelovita slika grada postaje bitnija od pojedinih fizičkih artefakata koji grad čine. Ideja grada nadilazi fizičku pojavnost pojedinih njegovih dijelova. Koliko god kampanel ili bazilika San Marco, odnosno Rialto, Palazzo Ducale, Ponte dei Sospiri ili Ca d' Oro bili simboli grada, njihov izostanak ili promjena pojavnosti ne bi bitno promijenili simboličku sliku grada. Slika grada kao cjeline, odnosno mozaika simboličkih slika i prizora, ono je što čini Veneciju posebnim gradom i privlači milijune ljudi da postanu dio te fascinantne slagalice.

dernis.info u Veneciji: listopad 2006.

"Parkirane" gondole, Venecija Portun, Venecija Odmor u Arsenalima, Venecija Facolta di Architettura Venezia, ulaz Venecijanske škure "sa zglobom" Venecijanska "uličica", Venecija Piazzetta San Marco, Venecija Golubovi na Piazzi San Marco, Venecija Palazzo Ducale, Duždeva palača, Venecija

Sve fotografije pogledajte u škafetinu.