I dok se naši vladajući i oporbeni političari nikako ne slažu o izvodljivosti najnovijih gradskih planova ulazeći polako u domenu izbornih kampanja, mi ćemo se okrenuti onom bitnijem - alternativnim rješenjima. S obzirom da smo problematiku kućogradnje već dosta široko razložili u članku vezanom za novu stambenu zonu u Kalunu, ovdje ćemo se pozabaviti krajnjim rezultatima alternativnih rješenja. Nažalost, planovi u našem okruženju rijetko kad dobiju priliku konkretizirati se u realnom vremenu i prostoru. No, da nije sve tako sivo pokazuje nam recentni primjer iz našeg vlastitog dvorišta.

Poznat je stav autora ovoga članaka kako se kolektivnom stambenom izgradnjom mogu relativno brzo i kvalitetno riješiti gorući problemi zbrinjavanja mladih obitelji. Ne dovodeći u pitanje osiguranje zemljišta za individualnu stambenu izgradnju, smatram kako su tekuće brojke ipak daleko iznad trenutnih drniških mogućnosti i realnih potreba. Većina nas zna sve o novim objektima u ulici Ključica; njihovoj komunalnoj neopremljenosti, sadržajnoj jednoličnosti, samom izgledu naselja i generalnoj kvaliteti stanovanja. Uzimajući u obzir trenutne mogućnosti čak i uz dozu optimizma treba biti svjestan činjenice da će trebati dosta vremena i novca da se taj prostor konačno i urbanizira.

Svijetli primjer stoji na drugom kraju grada, na nekadašnjem Pazaru. Uz nadogradnju zgrade također za stradalnike Domovinskog rata u ulici Volarica, jedini je objekt kolektivnog stanovanja u cijelosti izgrađen nakon rata u Drnišu. Zanimljiv je podatak da je obje realizacije osmislio autorski tim splitskog arhitektonskog studija Arhipolis. Iako ovaj objekt gotovo nezgrapno razbija usitnjenu strukturu polururalne matrice i ističe se kao nova dominanta u prostoru, prostor s njime ponajprije dobija novi generator urbanih aktivnosti. Ovdje podcrtavam gustoću kao jedan od temeljnih elementa same definicije grada. Na relativno malom prostoru živi stotinjak ljudi; uskoro će se vjerojatno aktivirati poneki komercijalni sadržaj u prizemlju, a planiranim uređenjem dječjeg igrališta i zelene površine Pazar će postati visoko-vrijedni urbani prostor. Nova stambena zgrada može stimulirati artikulaciju cijelog trenutno slobodnog prostora Pazara, pa se čak dijelom prenijeti i na okolnu suburbanu matricu. Naglašavam, ne nužno u vidu fizičke izgradnje cijelog prostora Pazara, već u vidu integralnog poimanja ovog prostora kao dijela grada, odnosno kao generatora nove urbane matrice.

Arhitektonski doprinos razumijevanju grada najviše je vidljiv u polujavnim, odnosno poluprivatnim komunikacijskim prostorima pristupa stanovima. Stubišta i relativno široke galerije, fizički otvorene, ali ipak optički zaštićene od vanjskog svijeta pružaju gomilu mogućnosti za socijalne aktivnosti i interakciju samih stanara. Lako je zamisliti djecu u vrućim ljetnim danima, zaštićenu griljama/brisolejima od zapadnog sunca u igri na stubištu. U hladnim zimskim danima stambene loggie pružaju zaštitu od hladne bure, a kad zima popusti postaju ekstenzije dnevnih prostora na otvorenom. Živeći na Mediteranu veći dio godine živimo na otvorenom. Zaštićene stambene loggie u ovom okruženju postaju visoko-kvalitetan životni prostor, ne mjesto gdje se samo suši rublje ili drže nepotrebne stvari, već intimni komadić otvorenog prostora, koji se po potrebi može i vizualno potpuno zatvoriti te i praktički postati zatvoren. Ideja stana, odnosno općenito životnog prostora, kao dinamičke igre prožimanja otvorenog i zatvorenog prostora, arhetip je ideje stanovanja u mediteranskom kulturnom krugu. Nažalost, ovo je jedan od rijetkih lokalnih primjera koji tu prednost prepoznaje i vješto koristi.

Arhitektura prof. Nene Kezića, Nore Roje i njihovih suradnika svjesno odgovara kulturološkom kontekstu pokušavajući u idejnom i u konačnici oblikovnom izrazu stvoriti novu vrijednost u neartikuliranom prostoru te potaknuti i biti prostorni reper u daljnjem oblikovanju grada. Mogućnosti koje ovakva arhitektura pruža su brojne i na korisnicima je da ih prepoznaju, valoriziraju i unaprijede. Jesu li stanari ove zgrade spremni na takvo što, drugo je pitanje. U okruženju gdje je već dugo vremena bitno zadovoljiti isključivo esencijalno pitanje čvrstog krova nad glavom i same građevinske korektnosti, teško je prepoznati dodatnu vrijednost. Građevinska korektnost izvedbe je uvjet koji je nužan, ali ne i dovoljan za dobru, u ovom slučaju stambenu arhitekturu. Odrastanje ili samo življenje pojedinca u uvjetima u kojima mu njegov životni prostor nudi više mogućih scenarija, stvara dugoročno kulturu stanovanja. I to posebice kolektivnog. A ako je kolektivno stanovanje jedan od bitnih elemenata samoga grada, onda je važnost ovakve arhitekture u pravilu neprocjenjiva.


reference:

http://www.inet.hr/~nkezic/
http://www.arhipolis.hr/

Arhipolis: Stambena zgrada Pazar, Drniš (30) Arhipolis: Stambena zgrada Pazar, Drniš (23) Arhipolis: Stambena zgrada Pazar, Drniš (25) Arhipolis: Stambena zgrada Pazar, Drniš (9) Arhipolis: Stambena zgrada Pazar, Drniš (37) Arhipolis: Stambena zgrada Pazar, Drniš (29) Arhipolis: Stambena zgrada Pazar, Drniš (2) Arhipolis: Stambena zgrada Pazar, Drniš (41) Arhipolis: Stambena zgrada Pazar, Drniš (27)

više slika u škafetinu