U svom malom svijetu "glumeći" knjiškog moljca pri ruci uvijek imam komadić papira, olovku ili da budem do kraja iskrena mobitel... E pa baš ona opcija spremljene poruke gotovo je zatrpana. Bilo bi sebično ne spomenuti i pojedine drage ljude, koji često na moje veliko oduševljenje, uljepšaju svakodnevicu nekom lijepom poslovicom ili pak citatom. A ovaj citat koji ću upravo s Vama podijeliti nekako posebno me zamislio,naveo na razmišljanje, analiziranje, pa ako baš hoćete i filozofiranje.

Dakle pažljivo čitajte, citiram: "Baš kao i većina nas, običnih smrtnika, sisavaca, vrste koja ne dozvoljava da je bilo tko uvuče u bilo koju igru, u bilo koji tim, i ja vodim svoj privatni fight s gospodinom Životom, osobno. Stara me bitanga nikako ne ostavlja na miru. Uvuče mi se u sandučić, pa me napada računima... Servira mi propale ideologije, harmonikaše u mjesta u koja sam nekad volio izlaziti, nesretna zaljubljivanja. Jednom riječju, razne gluposti. Nekad me klepi po nosu, pa padnem. Nekad čak i čujem suca kako broji. Ali uglavnom ustanem prije nego nabroji do deset..."

Kao što vidite citat je jako interesantan, gotovo da se baš svi mogu pronaći u njemu, bilo koja generacija. Izaziva strahopoštovanje ovaj naziv gospodin Život, zar ne? Kakvom mi to životu težimo? Što očekivamo od života? Hmm... Nema tu nekog plana. Kroji tako naš život lijepe i ružne trenutke, postavlja nam prepreke. Čak bih mogla reći izaziva nas. Izaziva nas na borbu, vječitu borbu koja gotovo da nema kraja. Naime, što želim reći, svatko od nas ima svoje uspone i padove, svatko nosi svoje probleme, ti problemi nažalost često ostavljaju tragove koji nas tište i bole. Ali nekako u ljudskoj prirodi je težiti ka dobrom, idealnom i upravo taj poriv nas tjera naprijed, korak po korak. Ti koraci su često nesigurni, ali istodobno prepuni nade koja nikad ne utihne.

Sad imam potrebu analizirati pojedine djelove citata. Prvo, "privatni fight s gospodinom Životom, osobno" - dakle sami. Sami odlučujemo što napraviti, a ne biti podložni vanjskim utjecajima i slikovito ću to reći "kititi se tuđim perjem". Drugo, "napada me računima" - tko je za to kriv? Zasigurno ne poštar. Zatim, "servira propale ideologije, harmonikaše" - ma pustimo druge, živimo svoje, dajmo prostora vlastitoj ideologiji, slušajmo ono što volimo, ono što se uklapa u našu nutrinu. Zaboravimo prolazne trendove, ukratko slušajmo svoje unutarnje Ja!

Kako lijepo zvuči svoje unutarnje Ja, e pa znate to pravilo vrijedi i kod zaljubljivanja, kad voliš voli, bezuvjetno sljedi svoje unutarnje Ja i uživaj. I kakvu pouku izvući iz sveg ovog? Ma jednostavnu; čovječe, budi jednostavan, budi to što jesi, imaj svoje veliko JA. Nemoj se gubiti u nekim materijalnim, prolaznim stvarima. Za sobom ostavljaj trag ljudskosti, trag koji će drugi pamtiti po dobru. Pusti životnu stazu da te vodi pravom cilju i dragi čovječe ne zaboravi, "ŽIVOT JE IZAZOV, SUOČI SE S NJIM!"

P.S. Zanimljivo koliko inspiracije se nađe čitajući knjige mladih pisaca koji još hvataju korak s uspjehom. Jedno veliko hvala na dobrim knjigama gospodinu Šalkoviću.