Gotovo mjesec i pol dana nakon završetka regularnog dijela sezone drniški su košarkaši razriješili dvojbe oko o(p)stanka u drugoligaškom društvu. I to ne svojom zaslugom.

Nakon što su doškovci sezonu završili na razočaravajućem pretposljednjem mjestu A-2 lige, sve oči drniških ljubitelja košarke bile su uprte u A-1 ligu gdje su dalmatinski klubovi svojim rezultatima mogli indirektno "spasiti" i DOŠK-a. Prva "break-lopta" je propuštena nakon što je u rijetko viđenom raspletu Lige za ostanak iz nje kao posljednjeplasirana momčad ispao sinjski Alkar. Naime, svih šest momčadi u ligi imalo je identičan "score" 10-10, a igrom okolnosti deblji kraj su izvukli Sinjani. Druga "break-lopta" bila je pokušaj proboja Kaštela u elitno prvoligaško društvo. Na sreću Kaštelana, ali i svih nas, Kaštela su superiorno odigrala doigravanje za popunu A-1 lige i dva kola prije kraja osigurala prvoligaški status iduće sezone. Izravno je to utjecalo na A-2 ligu iz koje je kao zadnji na ljestvici ispao samo splitski DALVIN.

DOŠK je tako jako lošu sezonu ipak završio odličnom viješću. Svi drniški ljubitelji košarke nadaju se da uprava kluba iduće sezone neće stvari prepustiti slučaju i ponovo doći na rub ispadanja u niži rang natjecanja. Posebice to vrijedi za atmosferu u momčadi i međuljudske odnose. Previše je puta ove godine DOŠK izgledao kao zbrda-zdola skupljena momčad, bez jasne koncepcije igre i momčadskog duha. Nekoliko teških poraza od četrdestak razlike potpuno je demoraliziralo ionako tanak igrački roster. Eksperimentiralo se s dovođenjem igrača, od kojih su neki napuštali klub već nakon nekoliko kola. Veliki je problem već neko vrijeme afirmacija mladih igrača iz vlastitog pogona.

Treba uzeti u obzir činjenicu da je DOŠK kvalitetnija momčad nego što prošlosezonski rezultati sugeriraju. Okosnica momčadi (Roko i Marko Pavelić, Krste Malenica, Marin Mulić) može biti čvrsta baza za nadogradnju do razine sigurnog drugoligaša. DOŠK će vjerojatno morati pronaći barem solidnu zamjenu za Alena Šikića, jednog od ključnih igrača momčadi u posljednjih nekoliko godina, ukoliko on i konačno odluči prestati s aktivnim igranjem košarke. Prošle sezone definitivno nije bilo igrača koji bi mogao premostiti nedostatak na toj poziciji.

Skupina domicilnih igrača (Čakić, Bjegović, Zeljko, Vukušić) također bi trebala biti bitan kotačić u igri drniške momčadi. Što se tiče pojačanja sa strane, koja su neophodna, trebat će se poklopiti više faktora da bi se s njima "pogodilo". Ove sezone se događalo da na -20, -30 priliku dobijaju "legionari" od kojih neki ne čine nikakvu razliku u kvaliteti, a domicilni igrači čekaju svoju priliku u zadnjih pola minute...

Zaključak je jasan: uz rad, pošten odnos prema igri i dobru atmosferu u svlačionici, DOŠK iduće sezone neće morati strepiti nad svojim drugoligaškim statusom. Ukoliko se uspije angažirati pojačanje sa strane na poziciji/ama na kojima je momčad deficitarna (najbolji primjer je Marin Mulić), ljubitelji košarke će ponovo vikendom rado dolaziti u drnišku dvoranu. A to bi, uz animiranje mladih za bavljenje košarkom, trebao biti i najvažniji faktor u cijeloj priči.