Božidar Adžija, pravnik i publicist, rodio se u Drnišu 24. prosinca 1890. godine, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je upisao u Splitu, ali zbog protutalijanskih demonstracija ubrzo napušta Split i prelazi u Zadar. Još kao učenika Adžiju su zaokupljale teme o slobodi i jedinstvu južnoslavenskih naroda. Zbog karizmatičnog profesora sociologa Masarika, Adžija se odlučuje upisati fakultet političkih znanosti u Pragu. Završio je trgovačku akademiju i pravo. Godine 1914. u Pragu stječe titulu doktora znanosti, poslije čega se vraća u domovinu.

 Za vrijeme prvog svjetskog rata Adžija je služio po austrougarskim ratnim jedinicama u Dalmaciji. Po izlasku iz vojske vratio se u Drniš, gdje je prilikom formiranja Narodnog vijeća bio izabran za njenog člana. No ubrzo zbog neslaganja sa prisustvom talijanske vojske na tlu Dalmacije, seli se u Zagreb.

 Po dolasku u Zagreb, Božidar Adžija počinje ubrzo surađivati na raznim časopisima  s tadašnjim komunističkim prvacima Otokarom Keršovanijem, Ognjenom Pricom i Dragutinom Cesarecom. Bio je pokretač, uređivač i dopisnik u brojnim časopisima: Radnički pokret, Radnička zaštita, Odjek, Znanost i život i brojnim drugim. Adžija je napisao i dvije knjige pod nazivom Od Platona do Marksa i Deset godina ruske revolucije, u kojima želi prikazati razvoj socijalne ideje. Godine 1919. proglašen je za povjerenika za socijalnu politiku u Zemaljskoj vladi. Organizirao je prvu radničku knjižnicu. Posvetio se proučavanju i radu na socijalno-političkom zakonodavstvu, posebno na zaštitnom i osiguravajućem radničkom zakonodavstvu.

U vrijeme svijetske krize 1929. godine, Božidar Adžija prelazi na pozicije KPJ. Na osnivačkom kongresu KPH u kolovozu 1937., Adžija je nakratko izabran za člana Centralnog komiteta KPH. Godine 1937. postaje predsjednik Glavnog inicijativnog odbora Stranke radnog naroda (zabranjena 1940.). Zbog političkog djelovanja Adžija je nekoliko puta bio uhićen. Tako je početkom 1940. Mačekova Narodna zaštita Banovine Hrvatske uhitila Adžiju zajedno s Pricom, Keršovanijem i Cesarecom. Nakon kapitulacije Jugoslavije svi su predani ustašama i prebačeni u koncentracijski logor u Kerestincu. Sa Ognjenom Pricom i Otokarom Keršovanijem strijeljan je 9. srpnja 1941. godine (prema nekim saznanjima njih je u ustaške ruke namjerno izručio Tito kako bi uklonio hrvatski nastrojene komuniste). Božidar Adžija pripadao je intelektualnom krilu komunističkog pokreta i kao takav njegova uloga može se označiti kao dominantno humanističko-prosvjetiteljska, a manje ideološka.