Dražen Budiša, hrvatski političar i nekadašnji studentski vođa, rođen je 25. srpnja 1948. u Drnišu. Osnovnu i glazbenu školu te dva razreda gimnazije završio je u Drnišu. Treći i četvri razred završava u splitskoj gimnaziji Vladimir Nazor. Već u gimnazijskim danima pokazao je odbojnost prema komunističkom režimu tako što se odbio učlaniti u Savez komunista.

Godine 1967. upisao je studij filozofije i sociologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Godinu dana kasnije javno je branio “Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”. Istodobno se povezuje s grupom sveučilištaraca naglašene hrvatske orijentacije (Ivan Zvonimir Čičak, Ante Paradžik, Ante Žužul, Goran Dodig, Mladen Vedriš….), koji ga 4. travnja 1971. biraju za predsjednika Saveza studenata Zagreba.

Nakon Karađorđeva, 11. prosinca 1971., Budiša je uhićen i kao prvooptuženi osuđen na kaznu strogog zatvora u trajanju od četiri godine. Kaznu je odležao u Staroj Gradišci i Lepoglavi. Iz zatvora je izašao u prosincu 1975.

Poslije izlaska iz zatvora na preporuku Stipe Šuvara, zapošljava se u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci. Objavio je četrdesetak znanstvenih i stručnih radova. Početkom 90-ih Franjo Tuđman poziva Budišu u HDZ. On taj poziv odbija i ulazi u HSLS, kome je bio predsjednik od 1990.-1996. godine. U kolovozu 1991. postaje ministar bez lisnice u Vladi demokratskog jedinstva, iz koje istupa u veljači 1992. godine. Na predsjedničkim izborima 1992. doživljava poraz od Franje Tuđmana.

Nakon pobjede koalicije šest stranaka na parlamentarnim izborima 2000. Ivica Račan nudi Budiši mjesto predsjednika Hrvatskog sabora, što on odbija nadajući se pobjedi na predsjedničkim izborima 2000. Nakon poraza u drugom krugu od Stjepana Mesića, postaje saborski zastupnik. Zbog podjele u HSLS-u oko glasovanja o povjerenju Vladi Ivice Račana zbog izručenja hrvatskih generala Haškom sudu u ljeto 2001. Budiša podnosi ostavku na dužnost predsjednika HSLS-a, ali na izbornom saboru stranke u veljači 2002. Budiša ponovno postaje predsjednikom HSLS-a.

U ožujku 2002. godine Budiša je imenovan zamjenikom predsjednika u koalicijskoj Vladi. Nešto više od tri mjeseca nakon toga HSLS-ovci izlaze iz Vlade i vladajuće koalicije te ponovno prelaze u oporbu, nakon što su odbili u Saboru podržati Ugovor sa Slovenijom o nuklearki Krško. Istoga dana premijer Račan podnio je ostavku, što je dovelo do pada Vlade. Na parlamentarnim izborima 2003. HSLS je u koaliciji s DC-om osvojio tek tri zastupnika (HSLS dva i DC jednog), što je uzrokovalo velike turbulencije u stranci, koje su i navele Budišu da podnese neopozivu ostavku. Danas ne sudjeluje aktivno u političkom životu.