O. fra Julijan Ramljak ugledao je svijetlo dana Božjega na istočnim obroncima Promine, u Siveriću 5. studenog 1918. po roditeljima Luki i Mari rođ. Odak. U rodnom mjestu završio je pet razreda osnovne škole i jednu godinu građanske u Drnišu, a zatim je pošao u franjevačko sjemenište u Sinj gdje je završio gimnaziju. Na Visovcu je obukao franjevački habit 28. srpnja 1937. Svečane zahtjeve položio je u Makarskoj 24. rujna 1941. gdje je i završio bogoslovne nauke. Za svećenika je zaređen 15. kolovoza 1943. a prvu sv. Misu u rodnom Siveriću slavio je 29. kolovoza 1943.

U veljači 1944. dolazi na Visovac odakle pastorizira župe Dubravice i Rupe, a srijedom slavi sv. Misu u pećini na Roškom slapu za hrvatske vojnike. U ožujku 1945. preuzima župu Gradac, odakle također vrši župničku službu u župi Kljaci, a s vremenom u župama Čvrljevo i Zlopolje.

Uhapšen je u Gracu 19. listopada na blagdan sv. Petra Alkantarskog 1947. Vrijeme od 1947. do 1962. provodi u KPD Stara Gradiška. Po izlasku iz zatvora 1962. preuzima župu Studenci do 1976. a potom župu Stankovci u kojoj vrši svoju župničku službu do 1991. Nakon toga postavljen je za župskog vikara u župi Promina. Odmah po dolasku u Prominu 16. rujna 1991. pred najezdom četničkih horda zajedno s narodom povlači se u Zagoru. Od ljeta 1994. godine nakon 50 godina, ponovno živi na Visovcu.

Uza svoj uspješni pastoralni rad fra Julijan bo je poznat i kao pučki misionar na područjima splitske, šibenske i zadarske biskupije, a zapažen je bio i kao voditelj duhovnih vježbi. U svom pastoralnom radu najviše energije posvećuje djeci, mladima i brizi za svećenička zvanja; s nijma je sudjelovao na vjeronaučnim olimpijadama, ministrantskim susretima... Pored duhovne izgradnje također bio je vrlo aktivan u gradnji i obnovi crkvenih objekata.

Trubadurski franjevački duh koji je karakterizirao njegovu osbnost, označavao ga je i kasnije u borbi za pravdu i slobodu Hrvatske. U prvim danima izbjeglištva, kada je bilo najteže, oko njega su se okupljali hrvatski vojnici koje je pjesmom i riječima bodrio da ustraju u borbi za svoju slobodnu Hrvatsku.***

Posljednje godine života fra Julijan Ramljak je proveo kao ispovjednik u Drnišu. Umro je u Drnišu 16. prosinca 2005. godine.

Fra Julijan Ramljak je bio čovjek kojem ni petnaest godina tamničenja zbog nedokazane krivnje nije slomilo vjeru i duh. Nakon izlaska iz zatvora 1962. i svih pretrpljenih tortura i poniženja fra Julijan ne priziva govor mržnje već oprašta svojim uznicima.

U svibnju 2009. godine ispred crkve Gospe od Ružarija u Drnišu podignut mu je spomenik u bronci kipara Anđelka Odaka. Tako je konačno u gradu u kojem je i započela njegova kalvarija suđenjem 1947. godine, fra Julijan Ramljak dobio zasluženo mjesto u memoriji njegovog puka kao mučenik vjere i simbol svih žrtava komunističkog režima.


***preneseno iz:

Fra Julijan Ramljak:
Nečastiva urota - zapisi o hapšenju i tamnovanju
Visovac 1994. (Curriculum Vitae, str. 107-8.)