1815.

Bečkim kongresom 1815. Austrija je stekla pravo na Dalmaciju, koja postaje njena posebna pokrajina, Kraljevina Dalmacija, te se drniški kraj po drugi put u svojoj povijesti nalazi pod vlašću Habsburške krune.

1818.

12. i 13. lipnja 1818. austrijski car Franjo I. posjetio je Drniš i prenoćio u kući Milić-Štrkalj. Prema carevu dnevniku grad broji oko 600 stanovnika, talijanski obučenih, ali uglavnom Morlaka.

1819.

U drniškoj okolici iskopane su prve manje količine mrkog ugljena.

Nekadašnji drniški vojni kvartiri pretvoreni su u radionicu za izradu kola. Proizvodilo se nekoliko karova godišnje.

1820.

Provedeni su prvi neznatni radovi na uređenju korita rijeke Čikole.

1826.

Bečka tvrtka Reyen i Schlick od vlasti je dobila dozvolu za obilnije korištenje pronađene rudače. Dala je i obaviti ekspertizu kakvoće rudače na raznim dijelovima padina Promine. Pronađene su bogate naslage prosječno debele 2-4 metra, a ponegdje i 10 metara, s oko 4 500 kalorija.

1828.

Pučka škola u Drnišu, koja je dotad bila u rukama isključivo katoličkih svećenika, dobija prve svjetovne učitelje.

1832.

Prema projektu mletačkog graditelja Valentina Presanija izgrađena je u Baljcima unijatska grkokatolička crkva.

1836.

Baron Rotschild otvara prvi rudnik ugljena u Siveriću (1857. godine kupuju ga šibenski poduzetnici, a 1873. prelazi u vlasništvo talijanskog Societa del Monte Promina).

Jadransko društvo za iskop ugljena je 1836. u Drnišu otvorilo svoj Rudarski ured (Ufficio montanistico), što je pretpostavljalo početak većeg, intenzivnijeg iskorištavanja naslaga ugljena.

1838.

O velikom napretku u vinogradarstvu svjedoči podatak da je u drniškom kraju 1838. proizvedeno 14 700 barila vina.

1841.

Od obrtnika u Drnišu djeluju: devet mesara, 4 mlinara, 4 pekara, 5 zidara i postavljača krovova, 6 kovača, 2 kolara, 4 drvodjelca, 3 postolara, 2 krojača, 2 bačvara, 2 brijača, te po jedan potkivač, svilar, kavanar, bojadisar i dimnjačar. U okolnim selima bilo je čak 13 bačvara, te 7 zidara i postavljača krovova. U Siveriću je bio jedan izrađivač seoskih kola.

Dionica ceste koja se nazivala državnom, strada erariale, između Šibenika i Drniša bila je proširena i poboljšana 1841. na trošak države i Društva za eksploataciju kamenog ugljena u Promini.

1846.

Drniška općina donijela je odluku o gradnji nove župne crkve, što tih godina ipak nije bilo moguće ostvariti. Donešena je potom odluka da se, unatoč protivljenju struke i Općine, produži postojeća crkva sv. Ante.

1847.

Kod Kljaka su pronađena ležišta boksita.

1853.

U rudnicima na drniškom području radi oko 300 rudara.

1856.

Ugljenokop u Siveriću poharao je veliki požar i gotovo ga uništio. Rudnik je bio obnovljen tek za dvije godine.

1857.

Prema prvom službenom popisu stanovništva drniška općina broji 18 099 stanovnika.

1860.

2.  svibnja 1860. otvoren je brzojavni ured u Drnišu.

Drniška općina broji 19 165 stanovnika.

HRVATSKI NARODNI PREPOROD U DRNIŠKOJ KRAJINI

1861.

18. ožujka 1861. na izborima za pokrajinski sabor u Drnišu su pobjedili talijanaši.

6. travnja 1861. svečano je otvoren dalmatinski sabor u Zadru s talijanskom većinom koja ne želi Dalmaciju pripojiti ostatku Hrvatske. Dr. M. Difnico drniški je zastupnik u saboru.

1862.

U drniškom kraju postoji 19 vodenica, mlinica, koje predstavljaju značajan izvor prihoda njihovim vlasnicima. Četiri od njih, na Roškom slapu, bile su vlasništvo  Mate Galića iz Bogatića, dok su tri mlinice na Čikoli pripadale Luki Biliću.

1864.

U Drnišu je otvorena ženska pučka škola.

Osnovana je u Drnišu narodna limena glazba, današnji Gradski puhački orkestar.

1865.

1. siječnja 1865. kroz Drniš su počela voziti poštanska kola tzv. cariolpošta na relaciji Šibenik-Knin.

1. prosinca 1865. narodna stranka na čelu s Antom Milićem Štrkaljem pobjedila je na općinskim izborima drniške talijanaše.

1866.

Uspostavljen je promet furgona pratežna kola na relaciji Zadar-Roški slap-Drniš i to dva puta tjedno. Drniš  je dva puta tjedno diližansom povezan i s Gospićem i s Splitom.

Dr. Forlani izabran je za novog općinskog tajnika (umjesto Ivana Radnića).

U pomorskoj bitci kod Visa, koja se vodila između Habsburške monarhije i Italije, sudjeluje i velik broj mornara iz drniške općine.

1867.

Drniš broji 1 368 stanovnika.

25. veljače 1867. otvorena je u Drnišu čitaonica pod nazivom „Slavjanska narodna čitaonica“ (njezin cilj je bio buđenje hrvatske nacionalne svijesti). Kasnije se otvaraju još brojne čitaonice pod raznim imenima.

1869.

Narodna stranka na čelu s novim načelnikom Pavlom Nakićem pobjedila je na općinskim izborima u lipnju.

U srpnju je u Drnišu osnovan Poljodjelski odbor, Comizio agrario, kao prvo društvo takve vrste u Dalmaciji, u svrhu razvoja gospodarstva i pošumljavanja drniškog kraja. U tom se poslu najviše isticao nadšumar Nikola Vežić. Pri osnutku društvo je imalo 60 članova.

12. prosinca 1869. Pavao Nakić se na skupštini općinskog vijeća odrekao položaja, a za novog načelnika izabran je Miho Novak.

Prema nacrtima ing. Teste izgrađena je na mjestu starije nova crkva sv. Ivana Krstitelja u Badnju.

Drniška općina broji 19 183 stanovnika.

1870.

Na svom današnjem mjestu gradi se nova općinska zgrada.

Održani izbori za Dalmatinski sabor. Ivan Vranković izabran je za drniškog zastupnika u sabor.    

Započelo je pošumljavanje goleti Moseća.

1871.

Zaslugom dr. Melchiora Difnica, drniškog načelnika i zastupnika u Dalmatinskom saboru, odobren je projekt gradnje nove župne crkve arhitekta Emilisa. Kamen temeljac postavljen je 21. svibnja uz blagoslov drniškog župnika fra Stjepana Zlatovića.

1872.

Načelnik Miho Novak podnio je ostavku. Za novog načelnika ponovno je izabran Pavao Nakić. U prosincu iste godine na općinskim izborima narodna stranka odnijela je pobjedu pred talijanašima.

1873.

24. siječnja 1873. za novog drniškog načelnika jednoglasno je izabran Ivan Viličić, a za općinskog tajnika Augustin Mazalin (dotadašnji zamjenik tajnika dr. Mate Grubišića).

Bečanin Alexander Koenig počinje s eksploatacijom ugljena u Velušiću. Otvaraju se potom i rudnici ugljena i u Širitovcima.

U Drinovcima je otvorena pučka škola. Prvi učitelj je bio Marko Franić.

1875.

18. prosinca 1875. car  Franjo Josip I. posjetio je Drniš i Siverić na svom proputovanju po Dalmaciji. Cara je na mostu preko Čikole dočekalo mnoštvo ljudi, a općinski načelnik pozdravio ga je na hrvatskom jeziku.

1876.

18. prosinca 1875. car  Franjo Josip I. posjetio je Drniš i Siverić na svom proputovanju po Dalmaciji. Cara je na mostu preko Čikole dočekalo mnoštvo ljudi, a općinski načelnik pozdravio ga je na hrvatskom jeziku.

1877.

4. listopada 1877. otvorena je željeznička pruga na relaciji Split-Siverić i Šibenik-Perković-Siverić

1878.

Javna pučka škola u Kričkama otvorena je za svu djecu.

U Drnišu je osnovano Dramatičko društvo kojem je na čelu bio Nikola Vežić.

1879.

Raskol u Narodnoj stranci. Većina srpskih intelektualaca izlazi iz stranke i povezuje se s autonomašima. U Zadru počinju izdavati svoj Srpski list.

1880.

Na općinskim izborima ponovno je pobjedila Narodna stranka. Za načelnika je po drugi put izabran Marko Nakić.

Nakon jakog potresa koji je pogodio Zagreb, Drnišani su u sabirnoj akciji prikupili veću novčanu svotu koju su poslali za pomoć.

Drniška općina broji 19 457 stanovnika.

Stanovništvu drniškog kraja drniško je Poljodjelsko društvo podijelilo 2 000 sadnice bajama i 10 000 sadnica kestena u svrhu poticanja poljoprivrede.