1522.

Turska vojska zauzela Drniš, Skradin i Knin. Osim Drniša, zaposjeli su Turci i čitav okolni prostor Petrova polja, Promine i velikog dijela Zagore. U tom naletu ruše gotovo sve stare hrvatske utvrde/gradove uz Krku i Čikolu, osim Nečvena i Čučeva koje su poštedjeli iz strateških razloga.

1528.

U Drnišu se uspostavila stalna sudska ispostava, nahija, za područje Petrova polja i Petrove gore. Na drniškom području uspostavljene su i nahije Nečven za područje Promine, te Zagorje ili Zagor za područje Zagore.

1537.

Nakon pogibije Petra Kružića i pada Klisa, zapovjednik Neorića, banovac Neorić, pokušao je potražiti hrane u Petrovu polju. Drniški Turci su mu ušli u trag, opkolili ga kod izvora u Kadinoj Glavici te ga pogubili sa svom pratnjom. Od tada se to mjesto njemu u čast zove Banovača.

1546.

U bitci kod Ključa zagorski krajišnici i serdari porazili su turskog bega Filipovića, koji je haračio ovim krajevima. Turci iste godine zauzimaju Ključ.

1615.

Metropolit Teodor je u Manastiru Krka osnovao bogosloviju, prvu organiziranu školu u srpskoj pravoslavnoj crkvi.

1616.

Visovački gvardijan o. Luka Kačić počeo je graditi samostan na drniškoj strani (na samostanskoj zemlji Kobiljači), zbog nesigurnosti smještaja Visovca između turskih upravnih jedinica. Ubrzo se odustalo od gradnje kuće pa su je franjevci pretvorili u štalu.

1626.

U jednom mletačkom izvješću spominje se napuštena utvrda u Štikovu.

DRNIŠKI KRAJ ZA VRIJEME KANDIJSKOG RATA (1645.-1669.)

1645.

Po opisu povjesničara Franje Difnika (1607.-1672.; „Povijest rata u Dalmaciji između Mlečana i Turaka od godine 1645. do mira i razgraničenja“ ), Drniš broji oko 1 500 ognjišta ili dimova, bez ogradnih zidina, s malim kaštelom (tvrđavom) u kojem je boravio kaštelan ili dizdar, a sam grad je veoma napučen i razvijene trgovine. Na osnovi tih podataka moguće je zaključiti da je grad uoči Kandijskog rata (1645.-1669.) imao oko 10 000 stanovnika, što je više nego u Šibeniku u isto vrijeme (8 000) , ali i najveći broj stanovnika koji je grad imao u povijesti. Podaci govore o malom broju Turaka, plemića i velikom broju kršćana, katolika.

Uz ovaj rukopis postoje i brojni putopisni izvještaji u kojima se Drniš navodi kao grad s utvrdom i s manjim brojem stanovništva od gore navedenog broja.

1646.

Turska vojska, s 40 000 vojnika,  pod vodstvom bosanskog Ibrahim-paše logoruje u Petrovu polju i kreće zauzeti Šibenik. Opsada propada, a paša se preko Zagore i Drniša vratio u Bosnu.

1647.

Mustafa-paša Tekeli zamijenio je Ibrahim-pašu. On dolazi u Drniš s 6 000 janjičara, 2 000 spahija i većim brojem feudalaca. U Drnišu mu se pridružio i lički sandžak-beg Mumibegović, tako da je cjelokupna turska vojska brojila između 20 000 – 30 000 vojnika s 9 topova. Nakon neuspješne 26 – dnevne opsade Šibenika i velikih pretrpljenih gubitaka Mustafa-paša Tekeli se povukao s polovicom svoje vojske u Drniš

Tijekom Kandijskog rata fra Stjepan Sorić je zajedno sa svojim krajišnicima pljačkao i palio po okolnim selima i naposljetku srušio most preko Krke između Nečven-grada i Trošenj-grada (Čučevo)

17. prosinca 1647. nakon tajnog sastanka mletačkog providura Leonarda Foscola i visovačkog gvardijana fra Mije Bogetića, sklopljen je u Šibeniku pismeni ugovor između predstavnika drniške krajine i mletačkih vlasti. Glavnina sadržaja odnosila se na buduće vojne akcije, tj. da kad mletačka vojska krene prema Drnišu, stanovnici drniškog kraja trebaju srušiti i zapaliti svoja ognjišta i prijeći pod mletačku zastavu.

1648.

18. veljače 1648. vojska mletačkog providura Leonarda Foscola od preko 10 000 boraca (7 000 mletačkih vojnika, 600 konjanika i 200 draguna s pridruženim krajišnicima) krenula je pod vodstvom kneza Zorzija, kneza Scottia, Sorića i Mandušića prema Drnišu. Na tom putu Turci su uspjeli srušiti most na Čikoli (ispod Knezova) i utaboriti se preko puta. Ubrzo je mletačka vojska uspjela prijeći na miljevačku stranu i razbiti frontu turske pješadije. Nakon probijanja fronte i općeg napada, Turci su se razbježali, a mletačka vojska nastavila prema Drnišu. Prva je u Drniš ušla pješadija pukovnika Crutte. Nakon njih u Drniš ulazi ostatak kršćanske vojske koja pljačka, ruši i pali Drniš. U tom divljaštvu s porušene sahat-kule odnesen je u Šibenik (danas na crkvi sv. Ivana) veliki gradski sat.

Preko 10 000 stanovnika iz drniške krajine po ugovoru sklopljenom

17.12.1647.g. s Mletcima, nakon što su spalili i napustili svoje domove, naselili su se na području između Grebaštice i Tisnog. Novopridošli stanovnici su ubrzo shvatili da su izigrani od strane Venecije. Ostali su gladni i žedni pod vedrim nebom. Uz šibenski kraj mnogo se obitelji iz drniškog kraja tada naselilo u Solin, Vranjic i Istru.

Vijesti o teškom porazu u Drnišu nagnale su Turke na napuštanje Knina. Tako su Mlečani sa svojom vojskom nakon dojave jednog pastira ušli u napušteni Knin. Nakon sugestija svojih generala, mletački providur Foscolo dao je srušiti utvrde u Kninu i Drnišu, a vojsku povući u Skradin. Takva odluka je posebno ražalostila lokalno stanovništvo i franjevce.

Visovački franjevci pred turskom osvetom napustili su otočić Visovac.

1649.

Među pridošlim izigranim stanovništvom s drniškog područja, zbog vrlo loših higijenskih i životnih uvjeta, pojavila se kuga koja je odnijela 10 000-12 000 života s područja Šibenika. Tada ostaju upražnjene brojne kuće u Docu, Gorici, Varošu i Mandalini koje su naselili novopridošli stanovnici iz drniškog kraja.

1660.

Glamočki beg Filipović došao je do Šibenika, gdje su ga drniški krajišnici prisilili da se povuče i prognali ga sve do Čikole.

1664.

Filipović je upao sve do Šibenika, ali su ga na povratku drniški krajišnici    dočekali kod Čikole , ubili nekoliko Turaka i oteli mu dio plijena.

1666.

Drniški krajišnici su zapalili u Bosni utvrdu Bilaj, zarobili 204 turska vojnika i zaplijenili mnogo blaga.

1669.

Sklapanjem mira između Venecije i Turaka 6. rujna 1669. završava Kandijski rat (1645.-1669.). Mletački providur Antonio Barbaro  naredio je krajišnicima da se nasele u Drniš i okolna mjesta koje su Mlečani bili osvojili, a koja su bila napuštena od 1648. godine. Za Kandijskog rata na područje Drniške krajine doselilo se mnogo katolika iz Bosne (Rame).

1670.

Šibenski providur Anzelmo Emo poklonio je visovačkim franjevcima džamiju Halila Hodže u Drnišu (danas crkva sv. Ante).

Mjesta koja su bila napuštena od 1648., među kojima i Drniš, ponovno vojno zauzimaju Turci. Dio krajišnika vraća se kućama, dok dio nezadovoljnih seli u Istru.

1671.

30. listopada 1671. utvrđivanjem nove crte razgraničenja između Mletačke Republike i Otomanskog Carstva, Drniš zajedno sa Skradinom i Kninom ostaje pod turskom vlašću.

1672.

Visovački franjevci su se vratili na Visovac.

DRNIŠKI KRAJ ZA VRIJEME MOREJSKOG RATA (1683.-1699.)

1683.

Stanovnici sjeverne Dalmacije podigli su ustanak protiv turske vlasti, te su potkraj studenog napali Turke u Drnišu, zauzeli grad, opljačkali ga i zapalili.

1685.

U veljači krajišnici predvođeni harambašom Matom Nakićem-Vojnovićem zauzeli su Drniš. Pošto se nisu zadržali, Turci se ponovo vraćaju u grad.

1686.

Potkraj studenog zagorski i šibenski krajišnici izabrali su Matu Nakića-Vojnovića  za svoga serdara, što je providur Cornaro i potvrdio.

1687.

Providur mletačke konjice Zeno donio je odluku o zadržavanju Drniša u mletačkim rukama. Njegovu obranu povjerio je serdaru Mati Nakiću-Vojnoviću.

1688.

27. siječnja 1688. providur Girolamo Cornaro naložio je obnovu drniške tvrđave koju je povjerio Urbanu Fenziju čiji je zadatak bio podići vojarne za smještaj mletačke vojske. U kolovozu iste godine hercegovački Selman-paša je sa 2 000 konjanika pokušao zauzeti grad, no upravitelj tvrđave Fenzi ga je zajedno s krajišnicima spremno dočekao i porazio.

Mletačka vojska osvojila je te godine Knin. Sve do svršetka Morejskog rata (1699.) drniški krajišnici pod vodstvom serdara Mate Nakića sudjelovali su u brojnim borbama protiv Turaka šta su se vodile u Neretvi i Hercegovini.

1690.

Opći providur Alesandro Molin uspostavio je u ime mletačih vlasti redovitu upravu u Drnišu. Nekadašnja džamija Šain-age Terzibalića pretvorena je u crkvicu sv. Barbare, zaštitnice topnika.

Iz temelja je obnovljena crkva sv. Ilije u Lišnjaku.

Središte prominske župe prenešeno je iz Lukara u Oklaj.

1693.

Crkva sv. Ante, prilikom posjeta biskupa Calegarija, naziva se župnom, a pripada visovačkom samostanu.

1694.

Poginuo drniški serdar Mate Nakić Vojnović u borbi za Čitluk na Neretvi.

1699.

Mirom u Srijemskim Karlovcima završen je Morejski ili Bečki rat (1683.-1699.). Potvrđena je nova granica mletačkih posjeda u sjevernoj Dalmaciji. Drniš je konačno dočekao razdoblje stabilnosti nakon učestalih pljački, rušenja i paleža u vrtlogu sukoba dviju svjetskih sila.