Prema popisu stanovništva 1991. drniška općina broji 24 169 stanovnika. Sam grad Drniš broji 4 653 stanovnika.
Velika većina stanovnika drniškog kraja izjasnila se na referendumu u svibnju za neovisnu i suverenu Republiku Hrvatsku.
16. rujna 1991. Jugoslavenska narodna armija (JNA) i srbočetničke paravojne postrojbe napale su Drniš. Drnišani su prisiljeni napustiti svoje domove i provesti iduće četiri godine u progonstvu. Agresori u svom ubilačkom i rušilačkom pohodu okupiraju i cijeli prominski i miljevački kraj, kao i velik dio prostora Petrova polja. Malobrojni i slabo opremljeni hrvatski branitelji uspijevaju ipak zaustaviti u svakom pogledu nadmoćnijeg neprijatelja na liniji Čavoglave- Umljanović - Moseć - Sedramić - Pakovo selo. Time je gotovo polovica drniškog kraja bila okupirana, opljačkana i spaljena.
1. prosinca 1991. osnovana je u progonstvu 142. drniška brigada hrvatske vojske.
Drniške institucije se polako obnavljaju u progonstvu, uglavnom sa sjedištem u Unešiću.
1992.
21. lipnja 1992.vojnom akcijom Hrvatske vojske od srbočetničkog okupatora oslobođen je Miljevački plato.
Okupirani dio drniškog kraja nalazi se u tzv. Ružičastoj zoni mirovnog plana Ujedinjenih naroda, što znači da se treba vratiti pod potpunu hrvatsku vlast, no pobunjeni Srbi ne pristaju na nikakve ustupke.
Nastavlja se kulturocid na okupiranom prostoru. Uništava se sve što svjedoči o tisućljetnom hrvatskom identitetu, na posebnom udaru su katoličke crkve, koje su većinom devastirane, a neke do temelja srušene.
1994.
Prosvirala je ponovno u progonstvu nakon 38 mjeseci drniška limena glazba, danas Gradski puhački orkestar.
1995.
04. kolovoza 1995. briljantnom vojno-redarstvenom operacijom Oluja Hrvatska vojska oslobodila je Drniš i dio drniškog kraja koji je bio pod okupacijom srpskih paravojnih snaga gotovo pune četiri godine. Grad i njegova okolica su bili gotovo u potpunosti opljačkani i spaljeni.
Drnišani su se počeli vraćati svojim spaljenim i porušenim domovima. Slijedilo je teško vrijeme obnove i zacijeljivanja dubokih ratnih rana.
1999.
U zaseoku Čupići u Trbounju otkriven je starokršćanski kompleks nastao na periferiji rimske ville rustice najvjerojatnije s kraja 4. ili početka 5. stoljeća. Istraživanja vodi Gradski muzej Drniš.
2000.
Terenskim straživanjima potvrđena je lokacija rimskog grada Municipium Magnuma, podno Baline glavice u Umljanovićima. Locirano je uže gradsko središte površine oko jednog kvadratnog kilometra, a prepoznati su i pojedini cestovni pravci koji su vodili u grad. Bilo je to jedno od najjačih gradskih središta u unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije.
2001.
Prema popisu stanovništva 2001. godine drniški kraj broji svega 13 847 stanovnika. Sam grad Drniš broji 3 332 stanovnika.
2002.
Otkriven je rimski vojni amfiteatar u Burnumu. Gradnja je započela vjerojatno za vladavine cara Klaudija 42. godine, a izgrađen je u svom konačnom obliku kao dar cara Vespazijana 77. godine. Ovo je arheološko otkriće jedno od najznačajnijih u Hrvatskoj uopće. Započinju dugogodišnja istraživanja koja vodi Gradski muzej Drniš.
2004.
Svijetlo dana nakon gotovo 1400 godina ugledala kamena ploča s imenom cara Vespazijana, otkopana kod južnog ulaza amfiteatra u Burnumu.
