|
500. - 600.
|
Ranokršćanski sklop u Čupićima se širi dozidavanjem trobrodne crkve, te potom i njenog predvorja, narteksa. Gradi se i ranokršćanski kompleks u Promoni (Tepljuh/Biočić), na lokalitetu Čakljine.
|
| Prostorni razmještaj ranokršćanskih lokaliteta drniškog kraja: |
 |
|
537.
|
Goti su zaposjeli Burnum.
|
|
600. - 700.
|
Prodorima najprije Istočnih Gota još u 6. stoljeću, te potom Avara i
Slavena u 7. stoljeću zamiru spone antičke civilizacije u Dalmaciji te tako nestaju iz civilizacijskog kruga gradovi i na ovom prostoru. U idućih stotinjak godina nestat će svi antički urbani centri na drniškom području.
Zajedno s Avarima dolaze i Hrvati, slavenski narod koji će svoju naciju i kulturu afirmirati u ovim krajevima kroz idućih 1 500 godina.
|
|
639.
|
Burnum su razorili Avari i on zauvijek nestaje kao živuće naselje.
|
|
800. - 900.
|
Prema predaji grad Bogočin na Krki sijelo je hrvatskih župana.
|
|
900. - 1000.
|
Nastaje starohrvatska nekroplola na prostoru današnje Fenčevine u gradu Drnišu; slučajno otkrivena 1976. sa 15 grobova u kojima je pronađen rijedak nakit (kopče i bakrene naušnice).
U Kljacima je izgrađena starohrvatska crkva, čiji su fragmenti crkvenog namještaja nađeni između 1928. i 1970.
|
|
1000. - 1100.
|
U doba hrvatskih narodnih vladara na mjestu današnje crkve sv. Ivana u Badnju nalazi se benediktinski samostan s crkvom sv. Ivana. Zemljište je benediktincima poklonio hrvatski kralj Petar Krešimir IV.
|
|
1097.
|
U bitci na planini Gvod poginuo je Petar Svačić, zapamćen kao posljednji hrvatski kralj narodne krvi, koji se prema predaji rodio u gradu Kamičku na Krki.
|
|
1241.
|
Vjerojatno je u tatarskoj provali srušena starohrvatska crkva u Kljacima.
|
|
1266.
|
Prvi put se spominje ime mjesta Nevest u buli pape Klementa IV. od 13. srpnja 1266. kao posjed trogirskog biskupa.
|
|
1272.
|
U spisu trogirskog notara zabilježeno je da je Jure sin Dragane prodao trogirskom plemiću Duji Cegi polovicu svoje polovice sela Unešić.
|
|
1298.
|
Spominje se da je dotad zasebna zagorska župa Koprno združena sa župom Žitnić.
|
|
1324.
|
Pobjedom nad bribirskim Šubićima u bitci kod Knina 7. lipnja 1324. plemenitaška obitelj Nelipića preuzima dominaciju nad ovim krajem.
|
|
1330.
|
Počinje gradnja grada Ključa u kanjonu rijeke Čikole, koji se u povijesnim dokumentima spominje prvi put 1333. kao Clavi što je bio nadimak kneza Isana, brata Ivana Nelipića. U prvoj polovici 15. stoljeća navodi se kao Kluch ili Cluch.
|
|
1340.
|
Prema povjesničaru Frani Dujmoviću Drniš se prvi put spominje oko 1340. pod imenom Ključić. To je ipak samo pretpostavka.
|
|
1345.
|
Hrvatsko-ugarski kralj Ludovik (1342.-1382.) sklopio je mirovni ugovor s Ivanom Nelipićem u kojemu se po prvi put spominje ime grada Kamička (Kamichech).
Prema predaji osnovan je pravoslavni samostan sv. Arhanđela na rijeci Krki, jugoistočno od današnjih Kistanja. Novija pak istraživanja i rasprave ipak 1345. kao godinu osnivanja samostana smatraju nevjerodostojnom, te taj događaj smještaju tek u 1577. godinu.
|
|
1347.
|
Nelipići gube grad Ključ, a njime u kraljevo ime upravlja kaštelan Ugrinić.
|
|
oko 1350.
|
Na Visovcu (Lapis Albus - bijela stijena) se naseljavaju eremiti, pustinjaci reda svetog Augustina.
|
|
1357.
|
Hrvatski ban Ivan Ćuz darovao je Šibeniku 14. prosinca 1357. među ostalim posjedima i sela Nevest i Koprno.
|
|
1358.
|
Hrvatsko-ugarski kralj Ljudevit potvrdio je 16. prosinca 1358. darovnicu bana Ivana Ćuza od 14. prosinca 1357. spominjući sela Nevest, Unešić u Dubravama i Žitnić.
|
|
1411.
|
Grad Kamičak se spominje kao Kamichack.
|
|
1412.
|
Spominje se da je izgrađena crkva svetog Martina u Mratovu.
|
|
|
|
|
DRNIŠKA KRAJINA PRED TURSKOM VLAŠĆU
|
|
|
|
1415.
|
Turci su po prvi put provalili u zagorsko područje porušivši Zvoničac, utvrdu Nelipića u današnjim Podumcima. Stanovništvo tjeraju na iseljavanje, a za sobom ostavljaju palež, pljačku i pustoš.
|
|
1421.
|
Knez Juraj Martinušić postaje gospodar grada Nečvena na Krki.
|
|
1434.
|
Utvrđena je granica između područja pod nadležnošću hrvatskog bana, odnosno hrvatsko-ugarske države s jedne i Šibenika, odnosno mletačkih posjeda s druge strane. Granica je išla između sela Sedramić, Planjane, Zvoničac (Podumci) i Prtemić s hrvatske, odnosno sela Žitnić, Kosević, Ljubostinje, Koprno i Unešić s mletačke strane.
|
|
1445.
|
Pred turskim progonom franjevci iz Kreševa nastanjuju napušteni Visovac, koji im je darovao gospodar Kamička Grgur Utješinović, a stanovništvo koje za njima dolazi nastanjuje se u okolici.
|
|
1466.
|
Turci pustoše okolicu Drniša i Šibenika te čine stravičan pokolj stanovništva.
|
|
1468.
|
Turci opet pustoše okolicu Drniša i Šibenika te čine stravičan pokolj stanovništva.
|
|
1469.
|
Prvi poznati spomen Visovca u ispravama (Vyssouacz).
|
|
1480.
|
U ispravama se spominje župnik (plebanus) crkve sv. Marije u Nevestu, što bi moglo značiti da je Nevest u to vrijeme samostalna župa.
|
|
1482.
|
U utvrdi Kamičak rođen kardinal Juraj Utišinović, koji je po smrti kralja Ivana Zapolje 1526. g. bio skrbnikom njegova sina i upravitelj kraljevine Ugarske, velikovaradinski nadbiskup, državni ministar i rizničar u Ugarskoj i Erdelju, a na kraju i rimski kardinal.
|
|
1484.
|
Utvrda Bogočin spominje se kao Bogachijan. Ime mu vjerojatno potječe iz poganskog vremena kada su se na njemu palile vatre u čast bogovima.
|
|
1486.
|
Utvrda Bogočin spominje se u izvornoj građi kao Bogochin.
|
|
1487.
|
Prvi spomen Nečvena (Nechwen) kao utvrđenog naselja.
|
|
1492.
|
Na Badnji dan, 24. prosinca 1492., za župnika župe Nevest postavljen je svećenik Augustin iz kninske biskupije.
|
|
1494.
|
Prvi pisani trag imena Drniš u kupoprodajnom ugovoru. U spisu šibenskog notara Georgija q. Lorenza (Grgo pok. Lovre) zabilježeno je da je 08. ožujka 1494. Rada, kći pok. Radivoja Rose, a udovica kamenara Jurja Crljenčića, prodala jedan vrt iznad Vrulje Petru sinu pok. Tome Vulodolovića iz drniškog podgrađa (...de Campo Petri sub Dernis...).
|
| Prostorni razmještaj srednjovjekovnih lokaliteta drniškog kraja: |
 |