|

U galeriji „malih“ običnih ljudi, a koji su već otišli u „podzemni bataljun“ kako bi kazala moja baba C. dolazi red bez nekog reda i pravila, na Josu V. zvanog „Ruski“. Čovika vedra duha, zanimljiva, puna sitnih događajčića i „situacija“. Ako se itko u brijačnici zna šaliti na svoj račun svakako je to on. Počevši od ditinjstva, za koje je kaza da je više bio gladan nego sit, bos te pun „ušiju i čimavica na škipe“.
Početak drugog svjetskog rata i kapitulaciju stare „Juge“ ili po njegovu „Ćora“, dočeka je u Boki Kotorskoj (Meljine), odakle je pješke doša u Drniš, u nekim (kako je kaza) „cokuletinama“ i „šinjelu“. E sad ono šta se jedino može osjetiti kad netko priča, šta se baš ne može prinit na kartu, ali pokušat ću. Nakon dolaska sa „puta“, njegov susret sa materom, koja je prodavala kruv iz njihove vlastite pekare, u nekoj „baračici na pijačini“, kako je on to slikovito kaza. Nije se bacio u zagrljaj materi, niti joj se javio, već je sta isprid nje i ka kupuje pokila kruva; da susret ne bude stereotipan iliti banalan. Mater ka svaka mater pripozna ga, ali i ona nije bila za „protokol“, pa će nakon male stanke; „nu mog Jose“ i gotova priča. Bilo je u to doba puno veći i teži problema.
Šta se tiče drugog svjetskog rata, koliko sam uspio zapamtit iz njegovog kazivanja, bilo je „veselo“. Prije nego bilo šta da kažem o tome, moram na ovom mistu kazati da to nije bilo klasično pripovidanje. Da on priča a ostali slušaju i tako u beskonačnost. Već priča nastaje na zajebanciji njega i njegovi kako bi kaza „kamarata“ na događaje i „situacije“ koje je proša.
U Kninu je bio u domobranskoj, iz ovog je očekivat da se kaže „vojsci“, ali on kaže „situaciji“. Njegov izraz za domobrane je „k. od ovce“. Koliko god su domobrani bili „k.o.o.“ uspio je jednom četniku usrid Knina ukrast biciklu i dovest se u Drniš… I onda bi u brijačnici po sto puta slušatelji „prisnažili“: „Ma lule jedan, di ti je bila pamet?! Da te uvatio ispeka bi te na ražnju ki kezme“.
U partizanskoj se „situaciji“ kako kaže, naša pri samom kraju rata kad se oslobađa Knin. Jer su domobrani koji su prišli partizanima, bilo to milom ili silom, odmah bili istureni u prve redove na Pađanima u borbi sa Nijemcima, ka topovsko meso. Vidivši da situacija nije „očaravajuća“, odluči „otići“ iz partizana.
Nije nikad prizna dezertiranje već da je to bilo da „skoči do Drniša vidit bolesnu mate“. „Da vidi mate“, kako on to lipo kaže, pripliva je Krku kod Brljana i doša kući u Drniš. U Drnišu se sakriva u dimljaku od pekare.
Po oslobođenju Drniša i dolasku partizana biva otkriven i zarobljen. Srića i Bog šta je prije rata igra u DOŠK-u i družio se sa ljudima koji su bili bliski sa gospodarima života i smrti. Zatim, da koliko toliko ne prođe lišo, oni mu prirede prijeki sud, osude na smrt streljanjem, dovedu mu čak popa unijatskog (Janka) iz Kričaka da ga ka ispovidi i da mu dade posljednju pomast. Izvedu ga čak prid streljački vod, ponude da mu vežu ili ne oči crnom krpom, šta on je odbio. Čak su donili stolicu da ga sidu jer se prilikom streljanja i to činilo, da bude šta uvjerljivije. Vod je postrojen, komandir je da zapovid da se puca (sa ćorcima), ali naš Joso V. „Ruski“ odglumi da je pogođen, strovali se sa stolice i koliko toliko doprinese zadovoljstvu onih koji su to sve smislili, ali i tome da se ne pridomisle.
Koliko god se puta ova „situacija“ žvakala i „mamuzala“, zaključak cile slušalačke bulumente je bio: „Ima si ludu sriću za razliku od mnogih, žalosna im majka“ i „Bila su to vučarna vrimena kad je život košta koliko i metak“.
P. S.
P.S.(I) Umro je Milenko B. „Brat“; bio je stalni gost brijačnice. „Pozdravi ji Brate - Milenko“. Puno dobrih odlazi, tamo odakle se „niko ne vraća“ te je onih sa kojima dijelimo sjećanja sve manje ili su daleko.
P.S.(II) Umro Vladimir S. „Čobi“, davno je to bilo: „O Lola“, „Jedna mala plava, na srcu mi spava“, „Tužno plačem kuću ostavljam“, „Tike, tike, tačke" nema više…
P.S.(III) Ako Vam di naleti ili najbolje potražite pa pogledajte film „Moram spavati Anđele“ od Tanje i Dejana A.
U sljedećoj crtici: Roko K. - mirisi, odrna i poneko sovanje
|