Uvod Na području drniške mikroregije, koja je u prošlosti tj. prije Domovinskog rata bila Općina Drniš, mogu se izdvojiti tri prostorne cjeline koje se razlikuju međusobno, kako po prirodno-geografskim značajkama tako i po demografskim i društveno-gospodarskim značajkama, što je i tema ovog rada. Ističu se tri prostorne cjeline:

a) područje Petrovog polja, koji obuhvaća istočni dio područja

b) područje Promina-Miljevci, koje obuhvaća sjeverozapadni dio prostora

c) područje Zagore, koje obuhvaća južni dio ove mikroregije

Bivša Općina Drniš obuhvaćala je prostor od 842.41 km², te je novim teritorijalnim ustrojem Republike Hrvatske organizirana u četiri jedinice lokalne samouprave, odnosno: Grad Drniš, Općina Ružić, Općina Promina i Općina Unešić. Što se tiče smještaja u odnosu na druge gradove u Šibensko-kninskoj županiji Grad Drniš smješten je u središnjem dijelu što se odražava na iznimno povoljan prometni položaj. Demografska slika Grada Drniša je veoma negativna. Bilježi se trend depopulacije u odnosu na 1991. godinu, smanjenog nataliteta i starenja stanovništva. Najveći uzrok takvog stanja demografske slike iza 1991. godine jest Domovinski rat u kojem se uništila sva industrijska postrojenja koja su držala stanovništvo na životu, slabi povratak izbjeglog stanovništva koji ne vidi perspektivu u ovom kraju, što je na koncu i dovelo do starenja stanovništva i ogromne depopulacije koja je uzrokovana iprije domovinskog rata.

Historijsko-geografski razvoj

Drniški kraj sigurno je bio naseljen ljudima još u doba paleolitika – starijeg kamenog doba, na što upućuju pronađeni arheološki nalazi u pećinama u kanjonu Čikole. S pojavom zajednica ovaj kraj nastanjuju Iliri i to plemena Dalmati i Liburni. Prirodna granica ova dva plemena je bila rijeka Krka (Titius), o čemu imamo dosta zapisa i podataka u antičkim izvorima. Preko drniškog kraja išao je i dio značajnog rimskog puta, koji je povezivao Burnum i Promonu sa Salonom. Slaveni u 7. stoljeću naseljavaju ove krajeve i ostaju tu do danas.

U postanku samog Drniša ništa se pouzdano ne zna. Postoji mišljenje da su ga 20-ih godina 16. stoljeća, osnovali turci u svom pohodu na Sjevernu Dalmaciju i dali mu ime Drniš što na perzijskom jeziku znači «vrata u polje». Rijeka Čikola (bivša Polščica) dolazi od turskog pojma „voda kroz litice“. Do sada najstariji spomen Drniša pod tim imenom imamo s kraja 15. stoljeća, točnije 1494. godine. Po ovome se vidi da je Drniš postojao još davno prije dolaska Turaka u ove krajeve. Drniš dakle nalazimo spomenut u izvorima baš u vrijeme kad su turske navale počele svom snagom slabiti obrambenu moć hrvatske i mletačke granice u Dalmaciji.

Bio je to u 16. i 17. stoljeću utvrđeni gradić s podgrađem. Pravo poznavanje Drniša počinje s turskom upravom, kada Drniš postaje značajna turska utvrda i strateška baza odakle su Turci uspješno napadali krajeve i mjesta u njegovoj blizini. Razdoblje turske uprave trajalo je od 1522. kada su ga zauzeli do 1684. godine.

Od 16.-18. stoljeća u ovom dijelu Dalmacije pa i u samom Drnišu smjenjivala se vlast Turske i Venecije. Pod mletačku vlast prvi put dolazi 1648. godine, za vrijeme Kandijskog rata (1645.-1669.) Kao i većina ostalih mjesta, Drniš je zauzet zahvaljujući novopridošlom elementu – Vlasima, koji su bježeći od turskog jarma, u velikim skupinama prelazili na mletački teritorij, služeći kasnije u mletačkim vojnim pohodima.

Prije osvajanja grada, 17.  prosinca 1647. godine u Šibeniku je potpisan ugovor između franjevaca, glavara Petrova polja i Promine s jedne strane i predstavnika mletačke vlasti s druge strane, tj šibenskog kneza G. Franciska Zorzija, u kojem stoje uvjeti o prelasku krajišnika na mletački teritorij i njihove obveze prema Mletačkoj Republici. Zauzimanje Drniša 1683. godine izvedeno je bez većih žrtava od strane zagorskih, šibenskih i kotarskih uskoka. Završetkom Kandijskog rata, kod konačnog razgraničenja 1671. godine Venecija je u Dalmaciji dobila Klis, Solin i Vranjic, a izgubila Drniš, Knin i Skradin, da bi već 1683. godine, on bio opet osvojen od udruženih zagorskih, šibenskih i kotarskih ustanika. Životu Drnišu za mletačke vlasti bio je obilježen učestalim borbama protiv Turaka, koji su svoj posljednji izlet u ove krajeve imali početkom 1715. godine, za sinjskog rata. Drniški krajišnici sudjelovali su u svim bitkama u oslobođenju Dalmacije.Mletačke vlasti su bogatim drniškim obiteljima nasljednu upravu. Mirom u Požarevcu 1718. godine nastupilo je mirno razdoblje u cijeloj Dalmaciji pa i u Drnišu, što se održalo sve do pada Venecije 1797. godine, nakon čega započinje austrijska vlast. Od 1868.-1813. godine za vrijeme Francuske vladavine, Francuzi pozitivno utječu na razvoj drniškog kraja.

U 18. i 19. stoljeću Drniš doživljava značajniji urbanistički razvitak, što će se kasnije nastaviti u 20. stoljeću. Drniš je važno spomenuti i kroz razdoblje Domovinskog rata, u kojem je bio veoma porušen i spada u jedne od najporušenijih gradova u Hrvatskoj. (Geografija SR Hrvatske – Knjiga 6 – Južno hrvatsko primorje, Zagreb, 1974.) Demogeografski razvoj područja Grada Drniša Grad Drniš karakteriziraju negativni demografski procesi, uništeno gospodarstvo uslijed ratnih razaranja i neizvjesna gospodarska perspektiva. To je područje  koje je prepoznato kao problemska  cjelina s ograničenjima u razvoju. Ono obuhvaća ruralni prostor i selo te brdsko-gorsko područje.

Najveći problemi stanovništva Drniša odnose se na negativne demografske procese, a to su depopulacija, rijetka naseljenost i ubrzano starenje stanovništva. Treba istaknuti da je na širem drniškom području negativno demografsko kretanje počelo već 60-ih godina 20. stoljeća. Naime, u to doba su se zatvarali rudnici mrkog ugljena i boksita u okolici Drniša, a industrija se razvijala u Šibeniku i Splitu, te je došlo do brzog odliva ljudi produktivne dobi.

Na području Grada je 1991. godine živjelo 14 647 stalnih stanovnika  tako da je prosječna gustoća naseljenosti iznosila 41.23 st/km² (Projekt ukupnog razvoja Grada Drniša, 2006.). Gustoća naseljenosti se drastično smanjila s obzirom da je prema Popisu stanovništva iz 2001. na području bilo 8 595 stalnih stanovnika, a gustoća se praktički prepolovila (Projekt ukupnog razvoja Grada Drniša, 2006.). Negativni trend demografskog kretanja posebno je došao do izražaja nakon Domovinskog rata tako da je sada zaustavljanje iseljavanja s područja Grada Drniša jedan od glavnih prioriteta.

Kretanje broja stanovnika 1948.-2001. godine

Izvor: Zajednički projekt ukupnog razvoja Grada Drniša

Iz dijagrama kretanja broja stanovnika 1948-2001 godine vidimo da sve do 1960-ih broj stanovnika je otprilike konstantan, s malim porastom. Od tog razdoblja pa sve do danas bilježi se nagli pad broja stanovništva uzrokovan gore navedenim čimbenicima.

Nakon Domovinskog rata jedan dio hrvatskih prognanika nije se vratio, uglavnom su to mlađi ljudi koji su našli zaposlenje u područjima gdje su izbjegli ili nekim drugim područjima Hrvatske, a Srpsko stanovništvo se sporo vraća, a i oni koji se vraćaju su uglavnom starije dobi. Gotovo 39% stanovništva Grada Drniša živi u samom gradu Drnišu, točnije 3 332 stanovnika, gdje je i prije bio prisutan porast broja stanovnika, a jedino naselje koje ima povećanje broja stanovnika u odnosu na prijeratno stanje je Bogatić Miljevački. (Strateški plan gospodarskog razvoja Grada Drniša, 2005.-2010.).