Uvod

Drniš kao gradsko naselje u Šibenskoj-kninskoj županiji, točnije u njenom središnjem kontinentalnom dijelu, slikovit je i lijep gradić, osnovan zbog povoljnog prometnog položaja na uzvisini iznad zapadnog ruba Petrova polja, na mjestu gdje rijeka Čikola napušta polje i kanjonom se dalje probija do Krke.

Povoljan prometni položaj vidljiv je i iz podataka da je od županijskog središta Šibenika udaljen 32 km, Knina 24, a od Splita 62 km. Pored njega prolazi i pruga koja povezuje Split i Zagreb.Kao i svi ostali gradski centri kontinentalnog dijela Dalmacije i Drniš je populacijski gledano manje mjesto, tradicionalno orijentiran na poljoprivredu, ratarstvo i rudarstvo.

Smješten u sjeverozapadnoj unutrašnjosti Dalmacije, jedan je od izrazitih depopulacijskih krajeva Hrvatske. Drniš kao glavno mjesto drniškog kraja proteže svoju nadležnost prema obroncima planine Promine, te prema Šibeniku i Kninu. Pojam samog drniškog kraja, tj. područje drniške mikroregije poklapa se s teritorijem bivše općine Drniš koja je prije novog teritorijalnog ustroja naše domovine brojala 24 169 stanovnika (1991.) s površinom od 840 km², s prosječnom gustoćom naseljenosti od 29 st/km².

Za vrijeme domovinskog rata sam grad Drniš i veći dio općine je bio okupiran i znatno oštećen i opljačkan (među najoštećenijim u području Dalmacije i Hrvatske). Položaj U okviru mediteransko-submediteranskog prostora naše zemlje, točnije u kontinentalnom području Sjeverne Dalmacije smjestio se drniški kraj. Još potpunija definicija smještaja ovog kraja, bi bila da je teritorij bivše općine Drniš smješten u submediteranskom zagorskom kraju. Prirodnu granicu čini rijeka Krka sa zapadne strane, Promina na sjeveru, Svilaja na istoku, a na jugu je drniški kraj dolinom Čikole otvoren prema Šibeniku. Drniški kraj je zaravan oko Krke i Čikole, gdje se visine snizuju uglavnom prema moru. Osim zaravni u kršu ističu se još 2 jasno diferencirana elementa reljefa: brda i polja. U širem smislu ovaj kraj je istočni dio sjevernodalmatinske krške tj. „kistanjske zaravni“.

Glavni smjer pružanja udolina i grebena je sjeverozapad-jugoistok, dakle prati dinarski smjer pružanja. U tom se pravcu pruža i Petrovo polje sa površinom od 50 km². Petrovo Polje je po svojoj genezi aluvijalna zaravan. Prostor krškog Petrova polja predstavlja jedini prostraniji povoljan teren za agrarno iskorištavanje. Nad poljem se uzdižu planine Svilaja, Moseć, te Promina.

Zastupljeni su svi tipični krški oblici, a najizrazitiji  su u području drniške Zagore. Najveće značenje u kršu imaju krške uvale i ponikve, te manje udoline u dolomitnim terenim, jer su jedine površine pokrivene plodnim tlom.

U cjelini u reljefu ovog kraja prvenstveno se ističe kanjonska dolina Krke i Čikole koja je usjekla 17 km dugačku i do 170 m duboku kanjonsku dolinu u kistanjskoj-riječno-krškoj zaravni.

Prostorno-geografske jedinice

U okviru drniškog kraja mogu se izdvojiti tri prostorno-geografske jedinice, koje se dalje ne mogu dijeliti. To su: Promina-Miljevci – na zapadu omeđena kanjonima Krke i Čikole te planinom Prominom, Petrovo polje – s pripadajućim padinama susjednih planina: Promine na zapadu, Svilaje na sjeveru i istoku, te Moseća na jugu, Vapnenačko-krški prostor drniške zagore – južno od kanjona Čikole i planinskog grebena Moseća, do granice bivše općine Šibenik i Split.

a) Prominsko-miljevački prostor

U Prominsko-miljevačkoj mikroregiji dominira planina Promina (1148 m Čaonovka), koja je svojim postankom, tektonskom građom i petrografskim sustavom vrlo zanimljiva. Jedina je dalmatinska planina bogata rudama, točnije ugljenom i boksitom koji su se iz njene utrobe dugo kopali. Iako pripada dinarskom vapnenačkom gorju, prominske stijene su posebne građe i sastava: lapor, glina, pješčenjaci i vapnenci slojevito se izmjenjuju, pa su u geološkoj literaturi poznati kao «prominske naslage». Vrlo su bogate paleontološkim biljnim i životinjskim ostacima  i okaminama iz morske dobi. Duga je desetak km, otočnog morskog tipa.

Prostorno-geografska jedinica Promina Miljevci uglavnom je ravničarski kraj, osim malog dijela uz  planinu Prominu i u kanjonu Krke. U Prominskom kraju je 11 naselja, a na platou Miljevaca koji se smjestio između Krke i Čikole 7 naselja. U području Promina-Miljevci najmanja su seoska naselja u drniškom kraju. Glavno je prirodno-geografsko obilježje krš u kojem agrarnu vrijednost imaju mala polja i doci.

b) Petrovo polje

Petrovo polje je kotlina sa odlikama kraškog polja i jedan je od tri plodna polja uz Krku. Današnji naziv dobilo je u 11. st. Središte polja je sam grad Drniš. Petrovim poljem teče rijeka Čikola, najveći pritok Krke. Ime su joj dali Turci, a ranije se zvala Poljčica. O značenju Petrova polja najbolje govori da su najveća naselja drniškog kraja u Petrovom polju.

c) Vapnenački krški prostor drniške Zagore

Ovaj prostor se proteže do rijeke Čikole i najveće naselje mu je Unešić. Seoska naselja ovog dijela drniškog kraja su srednje veličine. Poljodjelstvo, ratarstvo i stočarstvo je bilo glavno  zanimanje stanovnika ovog kraja.

Geološka građa i petrografija

U geološkoj građi ovog prostora prevladavaju vapnenci mezozojske i paleogene starosti, a među njima se javlja pojas dolomita. Na nekim mjestima preko debele serije mezozojskih vapnenaca nataložene su mlade naslage lapora, pješčenjaka i konglomerata, što čini fliš iz gornje krede. Ti flišni pojasevi su zeleniji i obrađeniji, dok su vapnenačke padine kamenite i gole. (Geografija SR Hrvatske,1974.)

Rudarska djelatnost na ovim prostorima datira još iz prve polovice 19. st., pa Drniš i okolica postaju sinonim rudarske aktivnosti, a najzastupljenije rude su ugljen i boksit. To je omogućeno prirodnim geološkim sklopom, gdje na relativno malom prostoru nalazimo stijene od mlađeg paleozoika, do recentnih kvartarnih tvorevina. Zasebnu cijelinu čini već spomenuto Petrovo polje s minerarnom paragenezom, koja je konsolidirana u okviru u okviru hercinskih orogenetskih zbivanja i na području gdje susrećemo i eruptivne stijene.

Klima i vegetacija

Iako je drniški kraj u neposrednoj blizini mora, formirale su se vrlo specifične klimatske prilike, koje imaju karakter izmjene mediteranske klime. To je zbog naglašenog kontinentalnog  utjecaja u Petrovu polju i na planinskim padinama koji se spuštaju prema polju. Jači mediteranski utjecaj osjeća se na prostoru Promina-Miljevci i na području drniške Zagore zbog otvorenosti reljefa prema šibenskom primorju.

U cjelini gledano podneblje je uglavnom submediteransko, što znači da su ljeta topla (žege i suše), a zime blage sa obilnim zimskim padalinama.

Srednja mjesečna temperatura najhladnijeg mjeseca u godini (siječnja) u Drnišu ne pada ispod 5 stupnjeva celzijevih, a srednja mjesečna temperatura najtoplijeg mjeseca (srpnja) kreće se oko 25 stupnjeva celzijevih. Padaline su u drniškom kraju relativno visoke (u odnosu na Šibenik), ali nepravilno raspoređene. Najsušniji je kolovoz sa 48mm, a najvlažniji listopad sa 248mm.

Za poljoprivredu naročit značaj imaju vjetrovi. Bura je dominantan vjetar (50% svih vjetrova) te zajedno s jugom je vjetar zimskoga dijela godine. Maestral i burin su lagani povjetarci u ljetnoj polovici godine. To su u pravilu dnevni vjetrovi. Zbog brzina obično nema jutarnje rose, a maestral ublažava poslijepodnevnu vrućinu i jače se osjeća na području Miljevaca i u Prominskom kraju koji je zaravani od gotovo 140km²

Goli krški kamenjar opće je obilježje najvećeg dijela ovoga kraja (s izuzetkom Petrova polja), ali ne smije se zanemariti i utjecaj čovjeka koji je prostor šuma sveo na najmanju površinu. Ipak uz sav negativan čovjekov rad, uspjele su se  očuvati izolirane šumske površine, koje sa prostranim kamenjarima sa šikarom i submediteranskom makijom i obrađenim poljem čine u vegetacijskom pogledu tri osnovna elementa.

Hidrogeografska obilježja

Što se tiče hidro-geografskih obilježja glavna rijeka koja u općini prevladava je rijeka Krka i njezin najduži pritok rijeka Čikola.

Rijeka Krka je duga 72.5 km po dužini je 22. rijeka u Hrvatskoj. Dužina slatkovodnog vodotoka je 49 km, boćatog 23,5 km, a ukupni pad joj je 242 metra. U slatkovodnom dijelu toka prima pet pritoka: Krčić (10,5 km), Kosovčicu (12,5 km), Orašnicu (5,3 km), Butišnicu (39 km) i Čikolu s Vrbom (37,8 km), a u potopljenom dijelu ušća rijeku Guduču (7 km).

Današnji izgled kanjona Krke rezultat je tektonskih pokreta i površinskih procesa okršavanja u karbonatnim naslagama. Nakon würmske oledbe u pleistocenu zbog općeg otapanja ledene kore uslijedilo je dizanje razine mora i potapanje današnje jadranske obale (Nacionalni Park Krka, 1984.) U to vrijeme oblikovano je ušće rijeke Krke od Šibenskoga kanala, preko Prukljanskog jezera do podnožja Skradinskog buka. Stvaranjem sedrenih naslaga u postwurmskom razdoblju počinje izdizanje Skradinskog buka, Roškoga slapa i ostalih slapova duž vodotoka, što dovodi do potapanja ušća rijeke Čikole, nastajanja Visovačkog jezera i močvara, bara i poplavnih livada u kanjonskom dijelu Krke. Sedra je česta pojava u površinskim tokovima dinarskoga krša, ali samo rijetko stvara znatne naslage koje stvaraju slapove kakvi su na rijeci Krki. Rijeka je poznata i po svojoj hidroelektrani Miljacka. Inače rijeku Krku tvore mnogi manji ili veći slapovi.

Roški slap se posebno ističe u nizu slapova. Roški slap ime je dobio po gradini Rog čiji tragovi danas nisu vidljivi. Početak barijere čini niz malih kaskadica (u narodu zvane "Ogrlice" ), a sredina je sastavljena od brojnih rukavaca i otočića. Kanjon se u ovom dijelu širi kao lijevak. Najveća širina barijere iznosi 450 m, dužina oko 650 m, a ukupna visinska razlika je 25,5 metara. Glavni slap je na kraju barijere, gdje se Krka u širokoj lepezi 15 m duboko ruši u Visovačko jezero. Od sedrenih oblika ovdje nalazimo špilje, brade, pragove, barijere i čunjeve. Čunjevi se javljaju u podnožju glavnog slapa i specifičnost su Roškoga slapa. Na desnoj je obali 1910. godine izgrađena protočna hidroelektrana "Roški slap". Preko slapa prelazi cesta, koja je ove obale povezivala još od rimskih vremena. Na obje strane rijeke stoje ruševine mlinica. Na sreću, na lijevoj - drniškoj - strani i danas se može vidjeti veći broj izvornih aktivnih mlinica, stupa za obradu vune i valjavica za pranje sukna. Mlinice imaju veliko kulturno-povijesno značenje kao spomenici ruralnoga graditeljstva i gospodarske prošlosti, a s obzirom na primarnu djelatnost i pučki izraz smatraju se i etnološko-etnografskim spomenikom. Za posjetitelje Roški slap je osobito zanimljiv sa svojom kanjonskom vegetacijom i bogatstvom biljnih vrsta na kontaktu toplih i suhih te vlažnih i sjenovitih staništa.