Burnum - od liburnske gradine preko rimskog castruma i antičkog grada do konačne propasti u sutonu antičke civilizacije.

Oppidium na Gradini kod Puljana, iznad Manojlovačkih slapova na lijevoj obali Krke, središte je liburnske zajednice Burnista. Teritorij ove zajednice prostire se i na zapadnoj obali, gdje graniči sa teritorijem Varvarije. Svoje gospodarsko uzdizanje zajednica duguje vrlo povoljnom smještaju na mjestu prijelaza preko Krke (Titius), odnosno kontroli prijelaza ljudi i roba na granično liburnsko-delmatskom teritoriju.

Uspostavom stalnog rimskog vojnog logora u Augustovo vrijeme, vojska preuzima nadzor nad prijelazima. Rimljani u ovom slučaju ne poštuju zatečene teritorijalne podjele autohtonih zajednica, pa Burnisti gube veliki dio teritorija, poglavito na zapadnoj obali Krke, u korist područja novog castruma.

Prvi privremeni legijski logor podignut je od drva i zemlje vjerojatno iza 33. godine pr. Kr. Oko 20. pr. Kr. u logor iz Hispanije dolazi Legio XX Valeria Victrix i ostaje u Burnumu do 10. godine kada je premještena u današnji Köln. U to vrijeme prijelaza stare na novu eru zimski je logor (castra hiberna) iliričkih postrojbi još uvijek Akvileja u sjevernoj Italiji. Privremeni logor bio je važno polazište u dva rata, Panonskom ratu (13. - 9. pr. Kr.) i u ratu s dva Batona, koji se između 6. i 9. godine vodio isključivo na delmatskom prostoru. Tragovi privremenog logora još uvijek nisu uočeni na terenu.

U tom razdoblju izgrađen je i hram posvećen Jupiteru, 2 km zapadno od castruma, na području današnjeg sela Ivoševci. Na tom prostoru će se s vremenom formirati canabae, polumunicipalni aglomerati, koji su sadržavali stambene prostore, gostionice, trgovine i radionice.

Gradnja stalnog logora od kamena, približnih dimenzija 330x295 m, počinje vjerojatno u vrijeme odlaska XX. i dolaska XI. legije, te se završetak gradnje može datirati u razdoblje između 14. i 17. godine. Sama gradnja je prema tome trajala između 4 i 6 godina. Istovremeno se gradi i akvedukt, vodovod kojim se od izvora Glib iz Plavnog polja (sjeverno od Knina), trasom dugom 32,6 km logor opskrbljivao vodom. Imao je kapacitet od oko 72 l/s. Iz tog vremena datira i manji principij, zgrada vojnog stožera s forumom i adjacencijama.

U doba vladavine cara Klaudija, oko 42. godine, pada gradnja prvog čvrstog amfiteatra. Izgradnja amfiteatra i obnova samog logora bila je nagrada XI. legiji za odanost novom caru u trenutku kada je namjesnik provincije Dalmacije Lucije Arunije Skribonijan htio uz pomoć VII. i XI. legije iz Dalmacije zasjesti na carsko prijestolje. XI. legija se od tada naziva Legio XI Claudia Pia Fidelis. Izgrađen je i veći principij s dva dugačka krila s nizom prostorija i kraćim začelnim krilom, pročelja artikuliranog arkadama od kojih je središnja bila veća i šira.

70. godine godine u logor stiže nova legija, Legio IIII Flavia Felix. U to doba dovršen je i amfiteatar izgrađen kao dar cara Vespazijana, o čemu svjedoči kamena ploča s carevim imenom iz 76./77. godine, otkopana kod glavnog ulaza u amfiteatar 2004. godine. Impresivnih dimenzija 97x87 m, mogao je primiti oko 8 000 gledatelja. To je treći rimski amfiteatar otkriven u Hrvatskoj nakon salonitanskog i pulskog te jedini vojni amfiteatar.

86. godine Legio IIII Flavia Felix premještena u Singidunum u Meziji, čime provincija Dalmacija ostaje bez legija, a Burnum gubi vojnički karakter. Postepeno se uvode civilne funkcije.  Vojničko središte seli u pomoćni kastel koji se nalazio sjeveroistočno od samog logora. Proces preobrazbe u civilno naselje rezultira dodjeljivanjem statusa municipija u doba Hadrijana oko 118. godine.

Promjenom karaktera naselja adaptiraju se i njegovi arhitektonski sklopovi. Zgrada principija s dvorištem pretvara se u civilno urbano središte, forum. U vrijeme između odlaska legija i stjecanja municipaliteta pada i gradnja bazilike, adaptiranjem prostora na kraćoj, začelnoj strani nekadašnjeg sklopa principija. Na prostoru Kapitolija uvedeno je štovanje carskog kulta. Vojni teritorij je smanjen u korist gradskog agera Burnuma.

Posljednji spomen nalazimo kod Prokopija dok opisuje sukobe bizantske i gotske vojske u Dalmaciji, početkom bizantsko-gotskog rata (535. - 555. g.), gdje ga naziva polis (grad).

Propašću Zapadnog carstva i slabljenjem veza s urbanim centrima u okolici i Burnum se našao na vjetrometini seobe naroda i sveopće barbarizacije. 537. godine Burnum su zazeli Goti. Odljev imućnijeg stanovništva prema sigurnijim obalnim gradovima vjerojatno je započeo puno prije 7. stoljeća, istovremeno sa slabljenjem ekonomske moći grada.

Konačnu propast grad doživljva 639. godine kada ga u jednom od svojih naleta ruše Avari. Burnum je zauvijek nestao kao živuće naselje.

izvori:

Nenad Cambi, Miroslav Glavičić, Dražen Maršić, Željko Miletić, Joško Zaninović:
Rimska vojska u Burnumu;
Gradski muzej Drniš, NP Krka, Sveučilište u Zadru; Drniš-Šibenik-Zadar 2008.

E. Reisch:
Das Standlager in Burnum;
Osterreichische Jahreshefte 16, Wien 1913.

M. Zaninović:
Burnum; castellum, municipium;
Diadora 4, Zadar 1968.

S. Zabehlicky, S. Schaffenegger, M. Kandler:
Das Standlager in Burnum I;
Schriften der Balkankomission XIV, Wien 1979.

Burnum: lukovi principija, detalj, rujan 2009. (9) Burnum, rujan 2009. (22) Rekonstruirani plašt arene, Burnum Burnum: lukovi principija, rujan 2009. (4) Burnum: lukovi principija, rujan 2009. (10) Burnum: amfiteatar, idealna rekonstrukcija Ilirik u 1. stoljeću pr. n. e. Burnum: lukovi principija, rujan 2009. (8) Burnum: amfiteatar, rujan 2009. (15)

Pogledajte sve slike u škafetinu.