Crkva sv. Marije u Gradcu predstavlja jedno od rijetkih mjesta čitavog drniškog kraja s neprekinutim kontinuitetom povijesnih slojeva, vjerojatno od kasne antike do današnjih dana. 

Neposredna blizina nekadašnjeg delmatskog Sinodija i kasnijeg rimskog municipija, odnosno grada Magnuma snažno je utjecala na kontinuitet povijesnih slojeva prostora današnjeg Gradca. Na mjestu ili u blizini današnje crkve sv. Marije može se pretpostaviti, prema prof. Uglešiću, postojanje ranokršćanske crkve. Toj pretpostavci u prilog idu pronađeni ulomci kapitela stupa iz tog razdoblja ugrađeni u zidove kasnije crkve.

Dolaskom Hrvata i njihovim prelaskom pod okrilje Svete rimske Crkve, ovaj lokalitet postaje mjesto njihovog ispovijedanja vjere. Najvjerojatnije u 10. stoljeću izgrađena je predromanička crkva sv. Petra. Ostaci apside, ulomci kamenog crkvenog namještaja ukrašeni pleterom, kao i kamene vratnice njenog ulaza iz 11. stoljeća i danas se mogu vidjeti u kripti nove crkve, suvremeno uređenom Župnom muzeju. Upravo su vratnice, čiji se izvornik danas čuva u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, vrhunsko djelo imaginacije i vještine starohrvatskih graditelja.

Uslijedila su stoljeća turske opasnosti u kojima se crkva ipak održala, a neko je vrijeme bila i hodočasnička Gospina crkva, kako svjedoči 1693. godine fra Ignacije Vukasović. Konačnim oslobođenjem od turskog jarma krajem 17. stoljeća, dolaze bolja vremena za katoličke vjernike petropoljskog prostora. U siječnju 1692. opći providur Molin povratio je, unatoč otporu pravoslavnog harambaše Kolara, gradačku crkvu katolicima s ovlašću da je poprave.

Gradac se 1700. godine, zajedno s Kljacima, odvaja od drniške župe i gradačka crkva otad postaje župnom. Godine 1752. fra Gašpar Vinjalić ruši staru crkvu i na njenom mjestu do 1757. podiže novu, baroknu crkvu sv. Marije. U zidove nove jednobrodne crkve ugrađena je gomila spolija, fragmenata stare crkve. Obnovljena je prvi put 1771. godine, o čemu svjedoči natpis na vratima, a 1897. godine nadozidan je prezbiterij. 

Crkva egzistira u tom obliku sve do Domovinskog rata, kada su je 1993. godine srbočetnički okupatori do temelja porušili želeći zauvijek zatrti sve hrvatsko, odnosno katoličko. Nakon oslobođenja Gradca i okupiranog dijela župe 1995. godine, crkva je faksimilski obnovljena, a desetak godina kasnije u njenoj je kripti otvoren Župni muzej. Muzej se sastoji od arheološkog, etnografskog, dijela sa crkvenim priborom i dijela posvećenog velikom hrvatskom i svjetskom umjetniku Ivanu Meštroviću koji je svoje djetinjstvo proveo u ovoj župi. Uz već spomenute ostatke predromaničke crkve sv. Petra, arheološka zbirka sadrži i nekoliko veoma zanimljivih antičkih nalaza s prostora Petrova polja. Svakako valja izdvojiti i Pisctole i evangelja priko svega godišta koje su Franjevci tiskali 1773. godine u Veneciji na hrvatskom jeziku.

Ispred crkve uređen je lapidarij u kojem se nalaze i dva kamena poklopca kasnoantičkih sarkofaga. Jedan od njih u srednjem je vijeku iskorišten kao nadgrobna ploča, o čemu svjedoči natpis na bosančici uklesan na jednom od akroterija.

Crkva sv. Marije u Gradcu bila je i ostala prostor kontemplacije, molitve Gospi i duhovne okrjepe, ali ona je i živi svjedok tisućljetne hrvatske kulture na ovom prostoru, zapis kojeg mnogi ni danas ne znaju pročitati.

Fragment skulpture barokne crkve, Gradac S župnikom ispred crkve, Gradac Pročelje, pogled sa zapada, crkva sv. Marije, Gradac Natpis na akroteriju sarkofaga, ispred crkve sv. Marije, Gradac Crkveni lapidarij, Gradac Pročelje s pločom koja svjedoči o obnovi crkve 1771., crkva sv. Marije, Gradac