Grad Ključ podignut je na strmoj litici desne obale rijeke Čikole, oko 2 km uzvodno od njenog ušća u rijeku Krku. Bio je to u srednjem vijeku najveći i najrasprostranjeniji grad na današnjem drniškom području.

Grad Ključ, Ključica ili Ključić jedan je od nekoliko srednjovjekovnih hrvatskih gradova – utvrda podignutih uz Krku i Čikolu. Ako je Bogočin bio najstariji, Nečven – grad najimpresivniji i najraskošniji, Kamičak najneobičniji, onda za Ključ možemo reći da je bio najveći i najrasprostranjeniji grad na današnjem drniškom području. 

Grad je podignut na strmoj litici desne obale rijeke Čikole, oko 2 km uzvodno od njenog ušća u rijeku Krku. Podizanje utvrde na ovom mjestu bilo je od velikog strateškog i političkog značenja (međa drniškog i šibenskog kraja, granica Nelipića i Mlečana, trgovački put….). Ključ se nalazio na teškom i nepristupačnom mjestu (oko 100 m iznad Čikole) s jednim pristupom s njegove južne strane. Sastojao se od dobro utvrđenog grada i njegovog podgrađa (veliko utvrđeno dvorište s južne strane). Grad je karakterističan po utvrđenim jakim zidovima, velebnoj trokatnoj palači sa tri reda prozora, obrambenoj kružnoj kuli na pet katova i velikoj kući koja je služila za smještaj stražara.

U izvornoj povijesnoj građi Ključ se prvi put spominje 1333. godine kao Clavi. Kasnije ga susrećemo u povijesnoj građi pod nazivima Kluch ili Cluch. Grad Ključ se zajedno s Kamičkom na Krki spominje tijekom 14. i u prvoj polovici 15. st. kao posjed hrvatske velikaške obitelji Nelipića. Zbog sukoba sa Mlečanima, Šubićima i Šibenčanima, Ivan (Isan) Nelipić 1330. g. započinje gradnju grada – utvrde Ključa. Isanov sin i nasljednik Konstantin nastavlja gradnju utvrde zbog raznih borbi na šibenskom području i sukoba koje je imao sa šibenskim trgovcima. Zbog takvog Konstantinova vladanja 1343. dolazi do ujedinjenja hrvatskih knezova, Kotromanovića (bosanska kraljevska obitelj) i Mlečana protiv njega i ostalih Nelipića. Nakon niza borbi došlo je do sporazuma i  4. listopada 1343. godine sklopljen je poguban mir za Nelipiće u kojem se obvezuju se srušiti grad – utvrdu Ključ.

Sredinom 1344. godine umro je slavni kninski velikaš Ivan Nelipić. U to je vrijeme hrvatsko – ugarski kralj Ludovik, koji utvrđene hrvatske gradove stavlja pod kraljevsku vlast, a upravu nad njima povjerava kastelanima. Takva sudbina dogodila se i Ključu koji ostaje pod kraljevom vlašću do njegove smrti 1382. godine. Nakon toga grad ponovno prelazi u posjed obitelji Nelipića koja ga 1434. godine daje svom vojvodi Ivancu Novakoviću. Od 1448. – 1453. utvrda Ključ je pod vlašću bana Petra Talovca. Godine 1453. ban Petar Talovac umire, a sve utvrde koje su mu pripadale, dolaze pod mletačku zaštitu. Nekoliko godina kasnije Ključ se na kratako vrijeme našao pod vlašću bana Ulriha Celjskog.

Nakon pada Knina, Drniša i Skradina 1522. godine, Turci su osvojili i razrušili grad Ključ. Od gradova – utvrda uz Krku i Čikolu ostali su zbog strateških razloga samo pošteđeni Nečven i Čučevo. Turci vladaju gradom sve do 1648. godine kada su, tijekom Kandijskog rata (1645. – 1669.), protjerani iz ovih krajeva. Od tih godina, već razrušeni grad Ključ, doživljava istu sudbinu propadanja kao i brojni drugi hrvatski srednjovjekovni gradovi. Jedna pučka legenda kaže da je utvrda Ključica bila tri puta srušena i obnavljana.

Danas na ostatcima grada Ključa možemo vidjeti sačuvane zidove trokatne palače i djelove kuća prislonjene uz sjeverne zidine utvrde. Također su ostali sačuvani ostatci cisterne za vodu i djelovi tamnice.

Ključica, detalj Pogled prema Krki, Ključica Ušće Čikole u Krku, Ključica Vanjski obrambeni zid i ostaci kružne kule, Ključica Ključica, pogled sa zapada Grad Ključ iz zraka

Sve fotografije pogledajte u škafetinu.