Jedan od istaknutijih srednjovjekovnih hrvatskih gradova uz Krku i Čikolu, znamenit po obrambenim kulama te visokim i debelim zidinama je Nečven grad ili Nečven - kula. Grad se nalazi na rubu visoke brine, oko 3 km južno od Miljackinih slapova na Krki.

Jedan od istaknutijih srednjovjekovnih hrvatskih gradova uz Krku i Čikolu, znamenit po obrambenim kulama te visokim i debelim zidinama je Nečven grad ili Nečven - kula. Grad se nalazi na rubu visoke brine, oko 3 km južno od Miljackinih slapova na Krki. S druge strane Krke, nasuprot Nečvenu nalaze se ostatci starohrvatskog grada Čučeva. Oba grada su u prošlosti bila povezana visećim mostom (1647. za vrijeme Kandijskog rata srušio ga je fra Stjepan Sorić s krajišnicima) koji je spajao srednju Dalmaciju sa Bukovicom i Ravnim kotarima. U njima se vršio nadzor, naplaćivala mostarina i čuvala granica između Šubićevih i Nelipićevih posjeda. Sam Nečven – grad prostirao se na površini većoj od 1 000 m² i isticao se s nekoliko karakterističnih kula, utvrda, od kojih je najimpresivnija bila kružna kula sagrađena na pet katova.

Prve podatke o Nečvenu kao utvrđenom naselju nalazimo u izvornoj građi iz 1487. godine kada se navodi kao Nechwen (Nečven). Ne može se sa sigurnošću utvrditi kada je podignut grad i kako je dobio ime, ali se pretpostavlja da je sagrađen početkom 14. stoljeća.

Kao prvi poznati gospodari Nečvena spominju se Nelipići, koji su upravljali gradom do prve polovine 15. st. Hrvatsko – ugarski kralj Žigmund poklanja svojim pristašama banu Matku Talovcu i njegovoj braći mnoge posjede i gradove, među kojima i Nečven – grad. Nakon toga hrvatski ban Matko Talovac, uz kraljevo odobrenje, dariva plemiću Jurju Martinušiću, iz Knina sela, Nečven – kulu. Pretpostavlja se da je ovaj grad – utvrda ostao u vlasti obitelji Martinušića sve do provable Turaka.

Godine 1522. Turci osvajaju Nečven, ali ga ne ruše zbog njegovog strateškog položaja. Nažalost takvu sudbinu nisu doživjeli gradovi Petrovac, Hotibilić ili Šušelj, Bogočin, Kamičak i Ključ, koji su bili razoreni od Turaka. Po dolasku na drniško područje Turci uspostavljaju vojnu i civilnu upravu. Tada Nečven postaje sjedište nahije (općine), koja obuhvaća teritorij današnje općine Promina. Nečvenska nahija sve do kraja 17. st. pripada skradinskom kadiluku (sudski okrug) i kliškom sandžaku. U područje nahije Nečven ulazio je i samostan Visovac. U drugoj polovici 16. st. Nečven je, uz tvrđave u Kninu i Šibeniku, najznačajnija utvrda na lijevoj strani Krke. U izvješću Anastazija Georgicea s početka 17. st., Nečven je manji od Drniša, s prilično jakim kastelom (utvrdom) i nekoliko topova. Sama utvrda nije naseljena, ali u njenoj neposrednoj blizini nalazi se podgrađe s 80-ak kuća.

Za vrijeme Kandijskog rata, 1648. godine, Danijel Divnić sa zagorskim krajišnicima očistio je Miljevce i Prominu od Turaka i zapalio Nečven. Od 1670. g. Turci su ponovno smješteni u Nečvenu u kojem borave sve do 1687., kada napuštaju cijeli prominski kraj.     Nakon Turaka, upravu nad ovim krajem preuzimaju Mlečani, kojima je prva zadaća rušenje turskih kula i utvrda. Od tog vremena kada je Nečven razrušen pa sve do današnjih dana, doživljava istu sudbinu propadanja, kao i brojni drugi hrvatski srednjovjekovni gradovi uz Krku i Čikolu. Podgrađe Nečven je kao naselje živjelo i dalje. Prema jednom zemljovidu iz 1711. godine, Necuen (Nečven) je tada brojio 247 žitelja (usporedbe radi, istovremeno je u Lukaru živjelo 176, a u Drnišu 481 stanovnik).

Ostaci arhitekture, Nečven Vrata Nečven grada Nečven iz zraka (1) Ostaci Nečvena Nečven iz zraka (2) Trošenj grad, Čučevo, gledan iz Nečvena

Sve fotografije pogledajte u škafetinu.