Prostor vapnenačke zaravni omeđen kanjonima rijeke Krke, Čikole (Poljšćice) i Prominskog prigorja. Veoma je bogat arheološko - povijesnim ostacima od pretpovijesti do srednjega vijeka. Na obroncima Promine i rubnim kanjonskim uzvisinama registrirano je nekoliko pretpovijesnih gradina i nekropola (tumuli), a ovaj teritorij postaje predmet spora između dvaju ilirskih naroda: Delmata i Liburna. No zbog nedovoljne istraženost ovoga prostora ne možemo s potpunom sigurnošću ustvrditi komu je pripadao, ali znamo da je često bio predmet spora.

Početkom rimske vladavine na ovim prostorima uspostavljena je administrativna granica između Delmata i Liburna - rijeka Krka, kao prirodni međaš, pa stoga opravdano možemo reći da su Rimljani poštivali ranije stanje. Da je ovaj prostor bio napučen u antičko doba svjedoči veliki broj lokaliteta i slučajnih nalaza koji otuda potječu. Zbog prirodno - klimatskih pogodnosti ovaj prostor naseljavaju i Hrvati, vjerojatno već u VII. stoljeću, a arheološki nalazi iz srednjega vijeka o kontinuiranosti života u tom periodu to potvrđuju.

Neka novija povijesna istraživanja ustvrdila su daje ovaj prostor u 14. -15. stoljeću bio organiziran kao posebni distrikt pod imenom Oprominje. Gotovo sva današnja naselja u Promini i Miljevcima egzistirala su u srednjem vijeku - neka su zadržala svoja stara imena (Ljubotić 1437., Lukar 1282., Drinovci 1407., Ključ 1333., često kroz 15. stoljeće, Razvođe 1484., Bogočin 1484., 1486., Nečven 1487., Kamičak 1345., 1411., 1421., 1434., Mratovo, Trbounje, Velušić, Karalić), a nekima su imena promijenjena ili prevedena. Ima i onih naselja koja danas više ne postoje (Lelčići, Hotibilić). Za vrijeme turskih prodora i osvajanja ovih prostora, gotovo svo stanovništvo se povlači u primorje, te naseljava otoke i primorska mjesta.

Ključnu ulogu u životu ovoga prostora ima samostan Visovac, koji je egzistirao najprije kao augustinski samostan, a potom kao franjevački (1495.). Za vrijeme turske vladavine samostan se često spominje u povijesnim vrelima, a nekoliko puta zbog velikog utjecaja na kršćansko stanovništvo sam turski sultan stavlja ga pod svoju zaštitu (fermani, hatišerifi i drugi pisani dokumenti to potvrđuju). U Kandijskom ratu visovački franjevci odigrali su presudnu ulogu u životu ovih prostora. Zbog čestih i velikih migracija stanovništva, i zbog turskih nakana da na te prostore nasele pravoslavni živalj, franjevci su iz područja Hercegovine i Bosne doveli i naselili velik broj obitelji na ove prostore, a muški članovi služili su u venecijanskoj vojsci na razne načine. Nakon odlaska Turaka, Visovac je zadržao primat središnjeg duhovnog središta ovog i širih prostora (sjeverna, srednja Dalmacija, Hercegovina i drugi krajevi).

Miljevci

Područje zapadno od grada Drniša, koje se u obliku jednakostraničnog trokuta nalazi između rijeka Krke i Čikole. Konfiguracija terena gotovo je ravna, osim na rubnim dijelovima koji se naglo spuštaju prema Krki i Čikoli. Zapadne i jugoistočne "obale" tog neobičnog, poput ploče ravnog kamenog prostora, ukrašene su nekim od najvećih prirodnih i kulturno - povijesnih ljepota i vrijednosti RH. Na zapadnoj kateti miljevačkog trokuta su Visovačko jezero, Visovac, Roški slap, tvrđave Kamičak i Bogočin grad, a na jugoistočnoj, ušće rijeke Čikole i tvrđava Ključica.

Na tom platou nalazi se sedam sela: Ključ, Drinovci, Širitovci, Kaočine, Brištani, Karalić i Bogatić i četrdesetak zaselaka. U granicama NP Krka nalazi se šest kilometara jugozapadnog vrha miljevačkog trokuta i cijeli njegov zapadni dio širine od 500 - 2500 metara uz lijevu obalu Visovačkog jezera i kanjona rijeke Krke. Na ovom prostoru potvrđeno je postojanje nekoliko arheoloških lokaliteta, a neki nalazi (od pretpovijesti do srednjega vijeka) danas se nalaze u zbirkama nekih naših muzeja.