naslovnica: prikaz Drniša iz 1845. godine

12. lipnja 1818.

Drniš

Vozimo do jednog novog brda usječenim kolskim putom, ne dovoljno širokim, prema gore i potom ravno uzduž brda. U jednoj dolini stoji zid s dvije kamene cijevi iz kojih izlazi mineralna voda vrlo brzo i skuplja se u kamenoj posudi, ispred koje je popločeni mali trg. Voda je čista, bez ikakovog ukusa i vrlo zdrava i kako kažu, utječe na rad bubrega; često se posjećuje. Nedaleko od toga je jednokatnica, koja pripada nekom grku; samo što manjka je mogućnost stanovanja u Sinju, za goste koji dolaze piti ovu vodu. Put iz Vrlike prema Kninu ide desno od mjesta a jaši se 5 sati. Podigao ga je francuski topnički časnik, ali loše, naročito kod slapa uz Knin. [...]

Prolazimo kroz Miočić s rasutim kućama pa kroz mjesto (Toplin) uz kojeg je nekada bio izdašni rudnik kamenog ugljena, koji se danas jedva iskorištava. Nedaleko je gradina Miočić; kuće su loše a lijevo je široka i lijepo obrađena dolina rijeke Čikole.

Prolazimo kroz polja između vinograda i stabala, dolazimo do kninske ceste a nedaleko je brdo Promina, na kojeg padini leži selo Siverić s pojedinačnim kućama. Vozimo između lijepih polja i vinograda dolinom Čikole, male rječice. Tako pomalo dolazimo gore do Drniša, prelazeći prije toga jedan potočić. Vozimo selom uzbrdo, ostavljajući na desno više dobrih kuća, višekatnica; desno je mletačka konjanička vojarna a na lijevo nekoliko dobrih kuća, između kojih smo u jednoj odsjeli, nasuprot vojarne i nakon 2-3 sata dobre vožnje; pripadala je Antoniju Steragl.

Drniš leži na jednom obronku, a na rubu klanca kojim protječe divlji potok, stoji stara razrušena gradina. Mjesto broji 600 duša, neki od njih žive od trgovine a neki od zemlje. Ima 400 katolika, 200 grka.

Jedan franjevac je ovdje župnik s dva kapelana, i isto tako i grčki neunijat. Namjesnik, Plasović, uljudan mladi čovjek, talijanski obučen, govori talijanski. Kuća u kojoj smo stanovali, leži na jednoj uzvisini prema trgu s nekoliko kuća, a na kraju je mala crkva. Stanovnici Drniša su dijelom talijanski obučeni ali su uglavnom morlaci, kao i u predjelu kojim sam danas putovao.

Muškarci nose uglavnom plave hlače, kratke prsluke, smeđe kaputiće i crvene kape, ali je sve to prilično pohabano. Bolje obučeni su kao panduri ili oni u kraju Benkovca i Zadra. Žene u košuljama, prugastim pregačama kao Vlahinje; [...] Cesta od Sinja prema Vrlici je dobra, kao i ona nova od Vrlike do Drniša. Kuća u kojoj smo stanovali je dvokatnica, s dvorištem ograđenim zidom i jednom kućom; stubište je pokriveno a na prvom katu je velika soba s još tri zadovoljavajuće, a na drugom također nekoliko dobrih. Mjesto ima poštu.

U kraju kojim smo danas prošli, imaju slijepci neku vrstu (mandorlin) sa strunama po kojima stružu nekom vrsti gudala, napetog u polukrug. Drže svoj mandorlin kao [što se pri sviranju drži] bas.

U Mitroviću je namjesnik Jakov Persta, morlak; onaj u Vrlici se zove Kalinić, izgleda uljudno, govori talijanski; prvi ne; posljednji je obučen dalmatinski.

Poslije podne smo jašili do Petrovog polja, gdje smo pogledali dolinu s vrlo plodnom zemljom, dugačka je jednu njemačku milju; u njoj su lijepa polja i livade. Čikola protječe čitavom dolinom i često ju poplavljuje, iako je ljeti isušena. Čikola, niskih obala, protječe uskoro kroz uski klanac, često praveći slapove; klanac je dug više od 1000 hvati. U klancu se penje loši strmi put a na stjenovitim obroncima se vide ostatci stare rimske ceste.

Čikola se ulijeva u Krku, prije Skradinskog slapa. Na početku, nedaleko Drniša, stoje u Čikoli jedna brana i jedan mlin; prva je uništena a drugog su otkupili oni koji nastoje isušiti močvare. Stanoviti Knezić, bivši časnik, jedini sposoban u zemlji, koji od mene dobiva dnevnice, radi na tome; kaže Mi, ljudi ovdje moraju silom biti nagnani na rad. S malo truda već je mnogo učinjeno i njezino korito je prilično očišćeno, pa nije više tako plitka. U Drnišu, na malom bilu, je crkvica sa zvonikom. Zatim dvokatnica, smještena između jednokatnica u dobrom stanju. Tu je i staja - bivša mletačka konjanička vojarna - nasuprot kuće u kojoj smo stanovali. Na početku mjesta Drniš, kako smo stigli, na desno je lijepa dvokatnica sa zgodnom terasom na prvom katu s koje se širi prekrasan vidik na obrađene ravnice i livade Petrovog polja, te na kraj prema Kninu. Poslije podne održala se utrka uzbrdo cestom u mjestu do kuće u kojoj smo stanovali: jednom su trčali mladići, drugi put djevojke; nagrada je bila zataknuta na stijeg a sastojala se u mladića od komada crvenog sukna s rupcem, a u djevojaka od nakita za kosu. No nisu trčali vrlo brzo.

Petrovo polje pripada djelomično državnoj blagajni. Na večer su kuće sela bile osvijetljene a na obližnjim brdima paljene su vatre. U drniškom kraju rogata stoka nije loša, a kameni ugljen iz Promine se lijepo sjaji. Istim putem vozimo natrag, na desno je sada ravnica Petrovog polja. Put vodi desno prema Vrliki. Na Promini su dva izbočenja prema dolini, na višim od njih je ruševina tvrđave Petrovac. Kraj nosi ime Kosovo. [...]

Preneseno s: vrlika.hr