Sokol je kulturno-sportska organizacija nastala u Pragu 1862. godine, a osnivači pokreta bili su  Hinko Fygner i dr. Miroslav Tyš. Sokolstvo se ubrzo proširilo i kod drugih slavenskih naroda. Cilj sokolskog pokreta bio je "tjelesni, moralni i intelektualni odgoj naroda". Nositelji sokolskog pokreta bili su liberalni građanski slojevi koji su se suprotstavili odnarođivanju slavenskog stanovništva. Prvi Hrvatski sokol osnovan je u Zagrebu  21. prosinca 1874. Prvo nadmetanje priredio je Hrvatski sokol 15. 07. 1877. g. u vrtu streljane u Tuškancu.U listopadu 1883. g. otvorena je prostrana zgrada Hrvatskog sokola u Zagrebu. Ubrzo nakon toga osnivaju se sokolska društva po raznim mjestima u Hrvatskoj: Varaždinu (1877.), Bjelovaru (1884.), Zadru (1885.), Vukovaru (1886.),  Koprivnici (1887.), Splitu (1893.), Šibeniku(1899.), a u Drnišu (1903.).

Hrvatski sokol u Drnišu zapravo je utemeljen već 29. kolovoza 1901. godine u gostionica Gillirema Milete (stara zgrada šumarije), a tada je izabrano i vodstvo društva, ali dalmatinska vlada u Zadru, koja nije bila sklona sokolskom pokretu, otezala je s donošenjem odluke o registraciji, pa je tako drniški ogranak službeno  registriran 23. 08. 1903. g. Tada je imao 73 člana.
Za to "nelegalno" vrijeme društvo je aktivno djelovalo (vježbalo se u dvorištu trgovca Miće Nakića-Vojnovića).

Osnivači Hrvatskog sokola u Drnišu 26. kolovoza 1901.g.
- donji red slijeva:  Roko Bakotić, Kruno Adžija, Ante (Bojan) Ćurković, i Josip Mravak
- drugi red: Ante Adžija, Rome Ljubić, Nikola Nakić-Vojnović, Dušan Montana i Rade Grubišić
- treći red: Petar Brkulj, Vladimir Jušić, Ivan Đovanin Skelin, Nikola Adžija i Toni Jušić

Oko sokolaša se okupilo i Hrvatsko tamburaško društvo «Petropoljac».  Proslava je bila predviđena za blagdan sv. Roka  (16. 08. 1903.), ali je odgođena za 23. 08. Na proslavi su se okupili sokolaši iz Splita, Knina, Šibenika, Makarske, Pule i drugih gradova. Uoči proslave održan je "sjajan koncert s diletantskom zabavom i plesom". Na sam blagdan ujutro je gradom prošla sokolska glazba svirajući budnicu.

U osam sati održana je zajednička vježba, u deset je održana svečana glagoljska misa uz mnogobrojnu koncelebraciju, a zatim posveta barjaka drniškog ogranka. Barjak je bio od svile i zlatom izvezen, ali na žalost nije sačuvan.

Kumovi su mu bili Antica Grubišić i Ivan Đovanin Skelin. Za prvog  "starješinu" izabran je Mate Kulušić, a splitski predsjednik  dr. Josip Smodlaka imenovan je počasnim članom drniškog društva. U upravni odbor izabrani su: starosta Mate Kulušić, podstarosta dr. Jere Grubišić, tajnik Ivan Đovanin Skelin, blagajnik Vicko Viličić, odbornici Josip Salvi, Mate Čipčić Brgadin i Rade Grubišić, te vođa Josip pl. Regner.

Regner dolazi u Drniš 1902. g. i tu postaje glavni operativac i vođa društva. Od 1908. do 1921. godine djeluje u Šibeniku, a zatim opet u Drnišu do kraja života.

Nakon toga, popularnost Sokola je još više porasla pa je bila potrebno pisati molbe i biti uzoran građanin za učlanjenje u to elitno društvo. Novo vježbalište postalo je skladište drniškog veletrgovca Difnica. Drniš je zahvaljujući Hrvatskom sokolu ugostio, šibensko Kolo, poznatog violinista Františeka Ondričeka i klavirista J. Famjara te razna druga kulturna događanja - gostovanje čuvenog atlete Ante Tomaševića, koji je kasnije (1918. g.) i ubijen u Drnišu. Osim toga Sokol je redovno organizirao svečane defilee kroz grad uz pratnju limene glazbe, što je podizalo hrvatsku nacionalnu svijest.

Nakon tako briljantnog početka dolazi do stagnacije u rada društva  jer su se dvije hrvatske stranke,  Hrvatska narodna stranka i Hrvatska stranka prava borile za prevlast, a njihovi članovi su bili članovi Hrvatskog sokola pa je to izazvalo razdor. Kada je Narodna stranka 07. kolovoza 1905. g. dobila izbore, a po odluci zadarske rezolucije trebala je surađivala sa Srbima, došlo je do zategnutih odnosa sa Hrvatskom strankom prava. Ipak vrhunac djelovanja drniškog Hrvatskog sokola bio je sudjelovanje na svesokolskom sletu u Zagrebu 1906. g. u Zagrebu. Sokolska društva iz Dalmacije putovala su s tri parobroda preko Rijeke u Zagreb. Iz Drniša je išlo tridesetak istaknutih članova na čelu s "podstarostom" Nikolom Adžijom. U Rijeci su ih dočekali antihrvatski demonstranti i naravno došlo je do sukoba, a istaknutu ulogu u tome imao je Ante Jušić.

Predstavnici ogranaka  Hrvatskog sokola u Zagrebu 1906. g.
- donji red slijeva: Dr. Ivo Pilar (Donja Tuzla), Drago Vlahović (Senj), Dr. Juratović (Senj), Dr. Krstelj (Šibenik), Dr. Javand (Koprivnica), K. Tripalo (Sinj)
- drugi red: Dr. Vinko Matijević (Pakrac), Milan Nemec (Vukovar), Dr. R. Arneri   (Korčula), Šugh (Križevci), Rok Orada (Tijesno), Dr. Pinterović (Osijek-gornji grad), Čorić (Vodice)
- treći red: Juhn (Požega), R. Turcich (Sisak), Matić (Brod na Savi), Dr. P. Klaić (Zadar), Klarić ( Makarska), Dr. Čingrija Melko (Dubrovnik), N. Z. Adžija (Drniš), Horvat Stjepan (Osijek-donji grad), Dr. D. Trinajstić (Pazin)
- gornji red: Tadejević ( Nova Gradiška), M. Zima (Ruma), Dr. Rudolf Horvat ( Petrinja), Dr. Gavrančić (Virovitica), Viktor Plazzeriano (Mitrovica), Dr. Poščić (Volosko - Opatija), Dr. Pero Magdić (Varaždin), Dr. Crkvenac (Krapina), L. Križ (Pula)