Godine 1961. u okviru Sportskog društva “Partizan” u Drnišu je osnovana košarkaška sekcija koja se kao momčad u to vrijeme natjecala u Košarkaškom prvenstvu južne regije Hrvatske lige. U ožujku 1966. dotadašnja sekcija se izdvaja iz sportskog društva i osniva se košarkaški klub “Partizan”. Iste godine je rukovodstvo regije za košarku premješteno u Drniš, u kojem se održavaju Juniorsko prvenstvo Dalmacije i Omladinsko prvenstvo Hrvatske. Nakon uspješnih početaka, klub i košarka u Drnišu polako upadaju u krizu pa dolazi do prekida aktivnog bavljenja košarkom.

U ljeto 1974. Dragan Županović i Joško Novak okupili su skupinu mladića i osnovali košarkaški klub “Drniš”. U tom vremenu treniralo se na igralištu na “Podvornici” (dotadašnja športska dvorana je pretvorena u kino). U drugoj polovici 1974. odigravaju se prve prijateljske utakmice. Dana 9. veljače 1975. u Šibeniku je odigrana prva službena utakmica u okviru Općinske lige protiv KK “Kornatar” iz Murtera. Krajem 1970-ih  klub se uključio, zajedno s drugim klubovima, u Sportsko društvo “DOŠK” da bi se kasnije osamostalio pod nazivom KK “DOŠK”. U košarkaškoj generaciji tog razdoblja najistaknutiji članovi su bili braća Kević, Brailo, Petranović, Pranić, Ramljak…

Početak i sredinu osamdesetih možemo nazvati “zlatnim dobom” za klub i košarku na drniškom području. Otvaranjem sportske dvorane pri osnovnoj školi 1980. omogućeni su osnovni uvjeti za djelovanje kluba tijekom cijele godine. To je razdoblje kada klub doseže svoje najznačajnije uspjehe (stalna borba za ulazak u tadašnju 2. ligu) i kada košarka postaje najpopularniji sport u Drnišu. KK “DOŠK” odigrava niz prijateljskih međunarodnih utakmica, gostuju u Čehoslovačkoj, stalno održavaju Memorijalni turnir “Dragan Županović”, na kojem sudjeluju najkvalitetnije domaće momčadi. U tom razdoblju klub uspostavlja kadetske i juniorske uzraste iz kojih se kasnije popunjavao seniorski sastav. U tom periodu brojni perspektivni pojedinci odlaze u susjedne prvoligaške klubove poput Vrankovića, Vukičevića, Marina, Vlaića, Kosora i brojnih drugih.

U drugoj polovici osamdesetih dolazi do smjene generacija. Klub se u igračkom djelu suočava s velikim problemom napuštanja vlastitih igrača nakon njihova završenog srednjoškolskog obrazovanja i odlaska na fakultete. Uz starije igrače u seniorsku postavu ulaze Jerković, Kosor, Mihaljević, Beader,… U natjecateljskom djelu KK “DOŠK” u ovom razdoblju doživljava oscilacije u rezultatskom smislu, od borbe za vrh do borbe za opstanak u ligi.

Početak devedesetih donosi teška ratna razaranja u drniškom kraju. U teškim danima i KK “DOŠK” proživljava prognaničku sudbinu većinskog drniškog pučanstva. Ipak u ljeto 1992. skupina starih članova kluba, potpomognuta od općinskih vlasti (tada se nalazili u Unešiću), okuplja od prognaničkih hotela do bojišta igrače za košarkašku momčad. Uz podršku čelnih ljudi HKS – a, momčad “DOŠK”-a je uključena u natjecanje 2 A lige – jug. Uz veliku pomoć Saveza športova Grada Splita, drniški košarkaši odigravali su svoje utakmice na splitskim Gripama. U isto vrijeme u Splitu je postojala i juniorska ekipa koja se natjecala u sklopu Košarkaškog saveza Splita. U tim teškim vremenima nesebičnu i bezrezervnu pomoć pružili su brojni Drnišani: Vranković, Stojanović, Vukušić, Parat, Kević… Na skupštini kluba koja se održala na jesen u hotelu “Split” za predsjednika KK “DOŠK”-a izabran je “stari” predsjednik Zvone Marin. Njegov trud i entuzijazam bio je od presudne važnosti da klub opstane u tim teškim trenutcima. U teškim ratnim vremenima klub je stalno djelovao na ivici opstanka, dok je u natjecateljskom djelu činio “stabilnu” sredinu tablice. Domaći igrači činili su najveći dio ekipe, dok se po prvi put u klubu pojavljuju igrači koji nisu ponikli u njemu (Radojković, Bakalić… )

Nakon oslobođenja Drniša 1995. i konačnog povratka u grad, KK “DOŠK” prolazi kroz teška vremena. Zbog nedostatka infrastrukture u Drnišu igrači su primorani trenirati i igrati prvo u Oklaju, a potom i u Siveriću. U ovom posljeratnom razdoblju okosnicu momčadi sačinjavaju igrači iz Drniša, ali se ista popunjava i s kvalitetnim pojedincima iz Šibenika (Slavica, Šarić, Zlatoper… ). Sve do otvorenja školske sportske dvorane u Drnišu 2002., košarkaški klub djeluje na granici mogućega. Obnovom dvorane stvoreni su uvjeti za normalno materijalno, kadrovsko i organizacijsko funkcioniranje KK “DOŠK”-a. U ovom razdoblju na igračku scenu dolaze neki novi klinci poput Pavelića, Petranovića, Bilandžije, Čakića, Bilića, Bjegovića, Štingla i brojnih drugih koji će nadamo se biti dugotrajna okosnica u budućem radu i djelovanju kluba.

izvor:

Milovan Kević, Zdenko Barišić: KK DOŠK Drniš; Gradski muzej Drniš; Drniš 2008.

*USKORO I FOTOGALERIJA!